„Odvela sam djecu na jesenske praznike, a kad smo se vratili, njega više nije bilo. Moja kći, tada 15-godišnjakinja, i sin, 12-godišnjak, znali su da njihov otac neće biti tu. Razgovarali smo o tome, uvježbavali kako bi to moglo izgledati, ali ja sam to osjećala u kostima, šok kad otključam vrata i uđem u tihi dom znajući da on nije kod kuće i da više nikada neće biti“, započela je Harriet Lane, za Daily Mail priču o svom traumatičnom razvodu koji joj je promijenio život.
Tjedan dana ranije, njezina prijateljica, koja je prošla vlastiti razvod, dala joj je prijedlog: „Za djecu je previše brutalno ako namještaj odjednom nestane. To je njihov dom i ne želite da se osjećaju kao da je opljačkan. Možda bi mogao svoje stvari uzimati postepeno, tijekom vremena, umjesto da sve odnese u jednom velikom naletu.“
Odlazak
„Tako da, kad smo se djeca i ja vratili kući, slike su još bile na zidovima, lampe, jastuci. Plavo-bijela vaza – poklon s vjenčanja od nekih prijatelja njegovih roditelja – stajala je na polici, kao što je stajala tijekom svih 17 godina našeg braka. Na policama je bilo nekoliko praznina gdje su se nekada nalazile njegove knjige, a kad sam ušla u kuhinju, primijetila sam da je uzeo aparat za pravljenje kave“, nastavlja.
Ponijela je svoju torbu u sobu koja je nekada bila njihova, a sada je bila njezina. Sve je bilo točno onako kako je ostavila; džemper prebačen preko naslona stolca, razglednica ubačena u okvir ogledala, bočica parfema na komodi. Taj miris je otkrila tijekom njihovih zaruka i nosila ga na dan vjenčanja. Nije mogla zamisliti da će ga ikad ponovno koristiti. Njegov noćni ormarić bio je prazan – uzeo je lampu – a ladice su bile ispražnjene od punjača, rašpica za nokte i pakiranja paracetamola.
„Sjedeći na onome što više nije bio njegov dio kreveta, sjetila sam se klika kad bi skinuo naočale prije spavanja, blagog povlačenja pokrivača dok je pružao ruku da ugasi svjetlo. Njegov ormar plašio me najviše. Stajala sam ispred njega, pripremajući se, a onda sam se natjerala otvoriti vrata. Dvanaest vješalica zveckalo je po šipki – ništa drugo. Sve je nestalo; odijela, jakne i košulje“, govori.
U Japanu su superzvijezde i božanstva, a sada su prvi put progovorili o svom ljubavnom životu
Tada je zaplakala, jer je on želio drugačiji život, a sve je završilo tako iznenada i nije mogla zaštititi djecu od onoga što se događalo. Od sada je morala sve raditi sama, a nije bila sigurna hoće li to uopće moći.
Gubitak vida
„Prije devet godina počela sam gubiti vid zbog rijetkog autoimunog poremećaja koji pogađa vidni živac. Do tada je moj vid bio stabilan, ali bila sam registrirana kao slijepa, a lijekovi su držali bolest pod kontrolom. Malo mi je ostalo blijedog središnjeg vida u jednom oku, pomalo kao da svijet gledate kroz rolu toaletnog papira, ali premalo da vozim, čitam novine ili vidim zvijezde. Privremeno sam pauzirala svoju novinarsku karijeru čekajući dijagnozu, a onda sam, čudesno, pronašla put u fikciju“, opisuje Lane.
Njezine prve dvije knjige, "Alys, Always" i "Her", bile su bestseleri, ali njezin treći roman, dovršen tog proljeća, nije uspio i nije ga mogla popraviti. Borila se s činjenicom kako bi njezina spisateljska
„Pokušavala sam plakati tiho, ali moja kći je vjerojatno nešto čula jer je došla gore stepenicama i zagrlila me, što me natjeralo da plačem još jače. Tako smo stajale neko vrijeme. Na kraju smo se obrisale, popravile lice i sišle dolje gledati "Strictly." Isprva, svaki je dan bio isti. Kad bih se probudila, šok bi me udario kao kamion. Hoćemo li morati prodati kuću? Što će biti za Božić? Tko će dobiti kuhinjske stolice? Znala sam da moram ostati zauzeta, ali teško je pisati fikciju kad ti se život potpuno preokrene“, nastavlja.
Spakirala je laptop i zavezala svoje planinarske čizme. Većinu dana hodala je kilometrima, bilo svježe jesensko sunce ili pljuskovi. Prijatelji su prilagođavali rasporede kako bi imala društvo. Na tim šetnjama po londonskim parkovima bilo je užasno puno plača, ali i mnogo zaustavljanja, držanja za ruke i smijanja do suza.
„Prijatelji su me održavali na životu te jeseni, nudeći mi sve – od noćne telefonske podrške do preporuka za odvjetnike. Uvijek bih pazila da budem kod kuće kad se djeca vrate iz škole, za slučaj da su raspoloženi za razgovor“, prisjeća se.
Ponekad bi je obuzeo paničan osjećaj zbog nekog dijela administracije razvoda koji je zahtijevao hitnu pažnju, a onda bi taj osjećaj odgurnula. Da bi izbjegla osjećaj krivnje i odvratila misli, bacila se na razne aktivnosti od kojih nisu sve bile gubitak vremena.
„Mjesecima prije odlaska muža, naš dom je počeo pokazivati znakove zapuštenosti. Nisam bila sigurna hoćemo li djeca i ja još uvijek živjeti ovdje za godinu dana, ali ta neurednost mi je rušila moral, pa sam se bacila na posao. Gledajući svoju povijest online kupovine, vidim da sam naručivala kliješta, brave za prozore, odčepljivač za sudoper, superljepilo i žarulje za napu“, govori.
Povratak kontrole
Tijekom braka ona i suprug su pretpostavljali kako je nesposobna za bilo kakve kućne popravke, zbog njezina karaktera koliko i zbog sljepoće, ali sada je, visoko motivirana YouTube tutorijalima, popravljala tuš.
„Iscrpila sam sve izlike kad sam ispustila zrak iz posljednjeg radijatora; bilo je vrijeme da se uhvatim administracije. Upoznavanje s ovom novom financijskom stvarnošću bio je ozbiljan proces, ali pružio mi je i zadovoljstvo i osjećaj preuzimanja kontrole. Oduvijek sam vjerovala da sam financijski nesposobna, ali možda sam se i tu podcijenila. Do tog trenutka moj bivši je uzeo stvari koje je želio, ali još je mnogo njih ostalo“, nastavlja.
Kada se riješila tih stvari, tube masti za gljivice, reketa za squash, pokvarenog pisača i jakne, osjećala se preporođeno, a svaki odlazak u zalagaonicu vraćao joj je moć.
„Svaka prodana stvar na eBayu bila je poput egzorcizma. Male stvari pružale su mi velike užitke. Statusi mog bivšeg počeli su me živcirati, ali to sam lako riješila: isključi zvuk, blokiraj, prestani pratiti. Oslobođena sam bila od obaveze da ga volim i sada nije bilo potrebe da me on previše zanima. Iskreno, osjećala sam se fantastično“, prisjeća se.
Većina brakova propada zbog malog broja prilično banalnih razloga i njihov nije bio izuzetak. Razvod je bio tužan, ali kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da ne može gledati na njega kao na tragediju. Jedne noći, tri ili četiri mjeseca nakon odlaska muža, kada je bacala smeće, shvatila je da će sve biti u redu.
„Nisam imala vremena za one dobronamjerne ljude koji, čuvši za naš razlaz, stisnu ruke i gledaju me s tužnim suosjećanjem, kao da prisustvuju sprovodu. Nije mi trebala ničija sućut, koja je ponekad izgledala kao samozadovoljstvo. Što se mene tiče, rušila sam sve prepreke“, govori.
Neželjeni podsjetnik
Polako je sređivala kuću, ali još nije znala što učiniti s parfemom s vjenčanja. Nekoliko mjeseci pogled na bočicu sa zlatnim čepom ledio joj je krv u žilama. Obožavala je taj miris, ali sada je postao neželjeni podsjetnik na sve što je izgubila.
„Jednog jutra, kao da započinjem laboratorijski eksperiment ili obred, poprskala sam malo na zapešće i dok me poznati miris obavijao, rekla sam sama sebi: ovo je moje, želim ovo natrag. Taj mali obred ponavljala sam svakodnevno dva tjedna i na kraju tog razdoblja nekako sam uspjela ponovno zavoljeti taj miris. Umjesto da priziva tugu i osjećaj gubitka, sada me podsjećao na moju odlučnost, snalažljivost i na moju nepokolebljivost“, opisuje.
Još uvijek ga je voljela, ali iz novih razloga. Sada je imao veću vrijednost. U svojoj fikciji privlačilo ju je pisati o ženama koje, nađu li se na životnoj prekretnici, moraju ponovno definirati svoje identitete, pa nije bilo iznenađenje da je, kako se nastanjivala u svom novom životu, počela raditi na romanu o ženi koja prihvaća nagli kraj svog braka.
„Okolnosti i reakcije moje protagonistice Ruth prilično se razlikuju od mojih, ali imamo nekoliko zajedničkih stvari. Poput nje, zanimaju me razlike između onoga što kažemo i što stvarno mislimo. Poput nje, razmišljam o prijateljstvu i opasnostima povjerenja. Poput nje, fascinirana sam – ne uvijek na zdrav način – najboljim životima koji se odvijaju na Instagram profilima prijatelja, poznanika i Gwyneth Paltrow“, šali se.
Tako je nastavila pisati knjigu i jednog dana, dok se približavala kraju, došla je do trenutka kad je priča o parfemu s vjenčanja trebala ući u naraciju. I dok je spremala dokument i zatvarala laptop, osjetila je slab miris gardenije na svom zapešću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....