Minuli je tjedan bila južina, što nije nebitno za ovu priču.
Ili, zapravo je posve nebitno, tek prvoloptaški djeluje manje začudno da su se ljudi kupali za lijepa dana, bez jakog vjetra, vani je bilo 13 stupnjeva, sunce je sjalo, doimalo se više kao proljeće negoli sredina mrzovoljna siječnja, no voda je voda, i za zime u kojoj nije zime hladna, dan-dva prije Jarun je bio smrzao, a i tog četvrtka u njemu su bila svega 2,5 stupnja.
“Ja sam se s pingvinima kupao u Južnoj Africi, pa i nije to tako hladno”, lakonski će Gordan Zelenika dok hodamo prema jednoj od tamošnjih plaža. Na jezero je stigao ravno s posla, na njemu je kaput, kravata, odudara jedino crveni ruksak s logom ljubljanskog maratona što ga je izvukao iz auta. Prvo se rješava cipela, čarapa, hlača, balansira na jednoj nozi, pokriven kaputom navlači kupaće gaćice.
57 mu je, cijeli je život u sportu, sad ponajviše u triatlonu, lani je u Češkoj završio Ironman.
Zadnjih nekoliko godina, baš kao i kolega mu, Darko Paunović Kan (43), pliva u hladnim vodama. Ima ih još nekolicina, nalaze se kako, kad i kome paše, nastoje plivati skupa.
Fizičko iscjeljenje
Kažu da sve više ljudi pita pa proba, ali se većinom kratko zadrže u tome. “To je sad postalo malo hipsterski po svijetu, a i kod nas. Na Facebooku mi stalno iskače status kako se netko negdje kupao, razbio kakav led u jezeru, rijeci. Nije da to svima treba preporučiti, postoje ljudi za koje to nije, ali ako ste više-manje zdravi, nemate problema sa srcem, od ovakvog plivanja velika je korist”, rasprostire ručnik Zelenika.
Zašto plivanje u vodama koje su blizu termostatske ništice?
“Jako volim zimu, njezinu atmosferu, volim hodati zimi šumom, na snijegu sam ponekad euforičan, ali imao sam problema s prstima ruku i nogu, stopalima, stalno su bili hladni.” Prvo mu je kolega na jogi sugerirao da pokuša hladnim tuširanjem, uveo ga u svijet plivanja u hladnim vodama, a onda je čuo za Wima Hofa, Nizozemca koji je razvio metode, napravio cijeli pokret... Tako je Zelenika, sav smrznut, krenuo - u ledeno. I konačno se, kaže - ugrijao.
Darko Pauković Kan u hladnoj vodi od konca listopada do travnja pliva svaki dan, preskoči samo onda kad zbog kakve obaveze ne stigne do Jaruna. Za sebe tvrdi da je “zapravo prilično zimogrozan čovjek”.
Kao dijete je bio boležljiv, patio od kroničnog bronhitisa, imao česte upale grla, probleme sa zglobovima.
Svašta je, priča, radio ne bi li popravio zdravlje.
Na koncu je došao do hladnih kupki. “Iako ovo izgleda kao nešto od čega ćeš se razboljeti, zapravo potiče organizam da se fizički, psihički i emotivno iscjeljuje, imunološki sustav ojača...”
Najradije pliva pred zalazak sunca. “Neki dan sam ušao u vodu pred zalazak u času kad je iznad mene uzletjelo tisuću galebova. Nadnaravno lijep prizor. Kad se spojiš s prirodom, to odnese. Mislio samo ostati u vodi pet minuta, a nisam izašao petnaest. Bio sam izvan prostora i vremena, u dubokoj meditaciji”, isteže se, spreman krenuti u vodu.
Hvatanje ritma
Zelenika je u međuvremenu stavio plivačku kapu, naočale, kaput i kravata ostali su na drvenim stepenicama obližnje promatračnice.
“Treba uhvatiti ritam i plivati, ne mlatarati... i lijepo disati. Fino se nasloniš na vodu i plivaš kao što plivaš kad je normalna temperatura vode i zraka”, objašnjava.
“Mogu vas snimiti kad skočite unutra?” pada na pamet kolegi fotografu. “Nema tu skakanja, ulazi se lagano”, odvraća sljedeći Paukovića koji se već uputio vodi.
Ulaze kratkim, ali kontinuiranim koracima, nema zastajkivanja, kamoli stajanja, gaze polagano, ali odlučno.
Dišu duboko, povremeno neki ispusti “uffff...”. Kratko stoje na istom mjestu, Zelenika zapliva, Pauković pričeka još koji čas. Pored pliva labud. S druge strane jezera dopire krika galebova.
Za četiri, pet minuta su vani, na obali. Zelenika hvata ručnik, Pauković stoji naježen na povjetarcu. “Dobro je ne brisati se odmah, pustiti još malo tu vodu na tijelu”, mirno će, promatrajući sunce.
Ima dana kad na Jarun stiže u žurbi, u komadiću vremena što ga je otrgnuto od svakodnevnih obaveza. “Recimo da dođem jako loše volje, neispavan, mrzovoljan, ali natjeram se ući u vodu i tad sve nestaje. Naime, hladna voda čovjeka drži prisutnim tu i sada, ne može razmišljati o bilo čemu izvan tog trenutka. Hladna voda ošamari, ostaneš u stanju čiste svijesti, mir je u glavi, mir u tijelu.”
Šok ulaska
Tijelo i um se, kažu, resetira još u vodi, ali tek nakon izlaska slijedi - ono najbolje.
“Ulazak je šok. Prvih pola minute prirodna reakcija je da kreneš ubrzano disati, na taj način se tijelo prilagođava. Krvne žile se stežu, krv se vraća u trup ne bi li se tijelo zaštitilo od pothlađivanja. To traje pola minute, minutu i nakon toga se tijelo adaptiralo na hladnoću.
Kad izađeš, obrišeš se i odjeneš, tijelo shvati da je opet na sigurnom, da može početi puštati krv natrag u ekstremitete. Ruke i noge su hladne pa kad krv prostruji u njih i ona se ohladi, tad kreće tzv. afterdrop. Počneš se tresti, zima ti je. To potraje nekoliko minuta.
A poslije toga slijedi - euforija. Cirkulacija se ubrza, hladnoća resetira cijelo tijelo da se iznova pokrene, da ide jače, brže, stabilnije, to je poput čišćenja kompjutora. Nakon takve kupke sav bolje funkcioniram, mozak brže radi, sve je drugačije...” Zelenika, umotan u kaput, glave prekrivene kapuljačom, navlači suho rublje. Prilazi starija šetačica koja ih je dotad diskretno promatrala. Ne želi, kaže, smetati, ali i ona bi htjela poslušati.
“Krenuo sam ne bi li riješio taj problem s pothlađenim ekstremitetima, a tek potom sam shvatio koliko plivanje u hladnom općenito pomaže - tijelo se prokrvi, rastu endorfini, libido... Ono što me najviše drži u tome je to kako se osjećam nakon kupanja, često kažem: ‘Ljudi, to je prirodna droga’.”
To je osjećaj čiste sreće. Sve religije i tehnike meditacije uče da za vrijeme molitve i obreda čovjek bude tu, u trenutku, a to je ono što se događa dok ste u hladnoj vodi.