Nema te prepreke koja može zaustaviti ljude dobre volje da pomognu ljudima u nevolji. Dokaz tome su Elvedin Omerčić (35) i Toni Bošnjaković (36) koji zajedno imaju dva para ruku i jednu nogu, a ostale tri noge "glumi" metalna proteza. Fotografija njih dvojice, djelatnika Prime te grafičara u Sportskim novostima i paraolimpijca kako volontiraju na Baniji i pomažu stradalima u razornom potresu donekle vratiti život u normalu, preplavila je društvene mreže. Ni invaliditet niti temperature ispod ništice nisu ih spriječili da se s ekipom stručnjaka (statičari, inženjeri građevine, građevinarci te majstori za dimnjake) prošle subote zapute u petrinjska sela.
- Nismo važni mi. Naša poruka je druga: "Ljudi, iskočite iz komfora, iz fotelja, maknite se s Facebooka i odite na Banovinu. Tamo trebaju našu pomoć i danas, i sutra, i za pet mjeseci. Svi možemo pomoći bez obzira na invalidnost" - rečenice su koje uglas govore Elvedin i Toni.
Paraolimpijac Toni od dana razornog potresa volontira, a Elvedinu je protekle subote bio prvi put. Dojam užasa koji su tamo "upili" ne izlazi im iz glave.
- Katastrofa, tuga, očaj, jecaji. To je Banija. Kad sam se prvu večer vratio kući 29. prosinca, pogledao sam se u ogledalo i vidio kako mi se vilica trese i koliko sam blijed, a suze samo cure. Invalidnost nikoga ne smije spriječiti da ne pomogne. Majstor za dimnjake Tomislav Benček, inače alpinist, vodio nas je u akcijama i usmjeravao što i kako jer mi majstori nismo, ali smo radišni. U cijelom jednom selu riješili smo dimnjake. Snijeg je počeo padati i bilo je teško gledati kako pada u kuće ljudima pa smo prionuli poslu, ali nažalost nismo mogli dovršiti sve što smo planirali jer su se krovišta ledila - priča za Jutarnji Toni koji je bez obje noge ostao u bizarnoj nesreći pod vlakom prije šest godina. Tonijev poziv da odlazak na Baniju Elvedin nije mogao odbiti.
- Nisam dvojio kad me Toni pitao hoću li otići s ekipom, jer je to čovjek koji mi je dao motivaciju da hodam kroz život bez jedne noge. Imali smo koordinatora za pomoć na Baniji. Išli smo planski po selima da ne gubimo vrijeme. Cijepali smo drva ljudima i sklanjali ih na suho, prekrili smo krov jednoj baki, snaga volje samo je rasla unatoč klizavom tlu jer nemam koljeno pa mi je bilo teže hodati. Dob i invalidnost za pomoć tim ljudima nema granicu. Srce mi je puno. Kao osoba rođena 1985., nisam prošao rat, ali mogu reći da je taj kraj zapostavljen, a potres je samo bio točka na i - kaže nam Elvedin koji je bez jedne noge ostao u prometnoj nesreći. Na upit kako su ljudi reagirali kad su vidjeli da su im u pomoć pritekli mladići bez donjih ekstremiteta, Elvedin otkriva da odmah to nije bilo vidljivo.