Ima li što ljepše od zamatanja u toplu, meku, vunenu deku dok je vani debeli minus?

Moj petogodišnji sin, za razliku od mene, jako je zimogrozan. Stalno bi se zamatao u deke (tople, nikako ne, kako on kaže, hladni poplun), a od rođenja ima i omiljenu deku s kojom posvuda hoda. Njome se redovno pokriva i kad spava, čak i u ljetnim danima. Jednom smo je zaboravili na brodu koji je iz Zadra putovao otocima s konačnim ciljem na našem škoju, otoku Istu, pa je bio toliko tužan da smo organizirali paničnu potragu, zvali Jadroliniju, čuli se s kapetanom, ispitivali putnike jesu li je možda vidjeli... Deka je na kraju pronađena, smrdljiva i prljava, ali to mojem Grguru nije smetalo da je zagrli i poljubi, dok je istovremeno skakao od sreće, onako iskreno, dječje.

Upravo zbog njega, u svojem domu trenutačno imam nekoliko deka, od kojih je većina vunena, a to su, ist...