Kolumnistica Daily Maila, Carole Baker, odlučila je javno progovoriti o temi o kojoj se mnoge žene ne usude govoriti - ženskom orgazmu. Ona ima 64 godine, u braku je bila 35 godina i dobila je petero djece. No, tvrdi da nikada nije doživjela orgazam.
"Kakve god aktivnosti zamišljala da ću raditi na medenom mjesecu, telefoniranje mami u suzama nije bila jedna od nji. Ali moj suprug Alan i ja upravo smo konzumirali naš brak - i to je bilo veliko razočaranje.
Bilo je to daleko od senzualnog i uzbudljivog, više je bilo površno, u stilu - trepni i već je gotovo. Nije pomoglo ni to što se Alan, čim je završio ‘posao‘, zavalio pred TV i počeo gledati nogomet u hotelu Devon, gdje smo odsjeli tjedan dana nakon našeg ljetnog vjenčanja. Uvjerena da sam napravila strašnu pogrešku, nazvala sam mamu i rekla joj da želim doći kući. Nije znala što bi mi rekla pa mi je dala tatu na telefon, koji me pak uvjeravao da je još rano za to", počela je svoju intimnu ispovijest Baker.
"Sve to dogodilo se davne 1978. i neću vam zamjeriti ako ste pomislili da smo, nakon što smo tjelesno upoznali jedno drugo, nastavili imati ispunjen seksualni život tijekom našeg 35-godišnjeg braka. Pogotovo jer smo dobili petero djece. Ali iako sam bila odana Alanu, koji je nažalost umro prije devet godina od Parkinsonove bolesti, nisam doživjela niti jedan orgazam tijekom cijelog našeg braka", iskreno nastavlja dalje.
"Zapravo, sada imam 64 godine, i nikada nisam doživjela orgazam s muškarcem - ili čak bez muškarca. Rijetkost je da uopće govorimo o orgazmu, a kamoli da priznajemo da nam se to uopće ne događa", govori.
Taj ‘orgazmični jaz‘ češći je u heteroseksualnim vezama, s manje od 50 posto žena koje doživljavaju vrhunac tijekom odnosa, u usporedbi s 90 posto muškaraca. Da stvar bude još gora, kako žene stare i smanjuje im se razina hormona, ta brojka postaje još lošija. Više od trećine žena koje su u peri ili postmenopauzi ima seksualnih poteškoća, tvrdi Daily Mail.
Statistički podaci govore da oko 10 posto žena uopće nije doživjelo orgazam u svom životu.
"Malo me tješi spoznaja da nisam sama", dodaje Carole, a studije pokazuju da je između 30 i 75 posto žena glumilo orgazam.
"Ovo je nešto što znam - moj muž nikada nije znao da nikada nisam dosegnula vrhunac. I da, proizvodila sam sve one zvukove koje su proizvodile i žene u filmovima. Ja sam ta generacija žena koje su vjerovale da je ženina dužnost brinuti se za potrebe svoga muža, bilo da je riječ o pravljenju večere ili jačanju njegova ega u krevetu. zapravo, tek kad sam zašla duboko u 30-e, a tada sam već bila majka četvero djece, otkrila sam da ženski orgazmi postoje, zahvaljući časopisima poput Cosmopolitana.
Iako mnogi ljudi razmišljaju o sedamdesetima, vremenu u kojem sam bila tinejdžerica, kao o razdoblju ženskog seksualnog oslobođenja, nakon raširene upotrebe pilula, istina je da su stavovi i svijest o seksu kod mnogih žena i dalje bili ograničeni.
Tijekom odrastanja malo se razgovaralo o seksu, pogotovo ne s mojom mamom koja je bila medicinska sestra, i tatom, inženjerom.
Moje vrlo ograničeno znanje potječe iz lekcija biologije i onoga što smo moji prijatelji i ja mogli prikupiti iz spavaće sobe naših roditelja. Pitali bismo jedni druge - rade li tvoji roditelji još uvijek to?, ne znajući zapravo što je to ‘to‘. Pretpostavila sam da su moji roditelji to učinili samo dva puta jer su imali dvoje djece - mene i moju mlađu sestru", priča Carole Baker.
Ideja da žena može doživjeti seksualni užitak bio joj je potpuno stran pojam.
"Možda bi stvari bile drugačije da nisam prekinula školovanje. Nikada nisam imala dečka niti se poljubila s nekim, a onda sam pretrpjela probleme s cistom na jajniku i provela dva tjedna u bolnici. Nakon takve traumatične epizode, otišla sam na mjesec dana kući kako bih se oporavila, a nakon toga sam napustila studij i zaposlila se. Dok sam išla autobusom na posao, ugledala sam lijepog muškarca koji je ušao za mnom. Došla sam do njega, hipnotizirana njegovim lijepim, plavim očima, i počeli smo čavrljati. Otkrila sam da je 11 godina stariji od mene. Djelovao je tako zrelo i pošteno. Stvarno mi se svidio pa sam mu dala svoj broj.
Bila sam 19-godišnja djevica kad smo se vjenčali deset mjeseci kasnije. Prosidba se dogodila tako brzo jer ne bih s njim ‘išla do kraja‘ prije braka.
Iako, gledajući unatrag, poželim da sam spavala s njim prije nego što smo se skrasili, to je bilo nezamislivo dok sam živjela kod kuće - osobito za katoličke djevojke poput mene.
Kad smo se vjenčali, seksali smo se nekoliko puta tjedno. Moj muž je rekao da je bio s drugim ženama prije mene, ali kad bolje razmislim, ne smatram da je bio baš iskusan.
Njegove su potrebe bile na prvom mjestu, ne zato što je bio urođeno sebičan, već zato što se to tada očekivalo: sve se svodilo na zadovoljstvo muškarca; ženino uživanje bilo je sekundarno.
Uživala sam u toj bliskosti koja dolazi sa seksom, voljela sam se ljubiti i ostvarivati fizičke kontakte. Nije mi bilo bolno ni neugodno, više pomalo dosadno na trenutke.
Moja me baka upozorila da fine djevojke ne uživaju u seksu i da jednostavno moraju trpjeti i šutjeti, tako da sam iskreno mislila da je to nešto što treba izdržati.
Trebale su mi dobre dvije godine da zatrudnim sa svojim najstarijim djetetom. Prvo sam imala s 25, drugo s 28, treće s 30, četvrto s 33, a peto smo dobili iznenada kad mi je bilo 39 godina.
Ja sam bila ta koja je podnosila besane noći - tada nije bilo podjele poslova među partnerima - tako da nisam imala puno energije da se još brinem i o seksualnom zadovoljstvu. Seks bi se dogodio kad bismo mogli i stigli - čak ni po noći više nismo bili sigurni nakon što nas je jedno od djece uhvatilo u činu i pitalo što to radimo. Tada sigurno nismo imali vremena za ležerno, senzualno istraživanje jedno drugoga", dodaje Carole.
No to ne znači da je odustala od nedostižnog orgazma.
"Čitala sam kolumne sa savjetima, gledala romantične emisije, promatrala kako su se ljudi ponašali kad bi bili zajedno u krevetu. Tako sam naučila ispuštati zvukove ‘ooh‘ i ‘aah‘, kako bih uvjerila Alana da uživam u tome što radimo. Nikada nije saznao da sam zapravo nezadovoljna našim seksualnim životom - nisam znala kako započeti taj razgovor, a da ne povrijedim njegove osjećaje, a on me nikada više nije ispitivao o tome.
Da ga je itko pitao imamo li dobar seksualni život, vjerojatno bi odgovorio - da. Svaki put je doživio orgazam.
Nije da sam ikome drugome rekla za to. Žene tada nisu dijelile takve intimne tajne - i unatoč popularnoj ideji da smo svi danas mnogo otvoreniji po pitanju seksa, nisam sigurna da to rade ni sada. Postoji velika razlika između toga da prijateljima kažete da se seksate i toga da ulazite u detalje.
Bila sam dovoljno sretna u svom svijetu - i jako sam voljela Alana - ali počela sam se pitati zašto nisam iskusila uzbuđenje koje su, prema časopisima, osjećale druge žene.
Tako sam u 53. godini, kad su sva djeca osim jednog konačno otišla od kuće, uzela neke knjige iz knjižnice i počela pokušavati shvatiti što su zapravo orgazmi. Vidjela sam da moram upoznati vlastito tijelo i više preuzeti kontrolu u spavaćoj sobi.
Sada kada sam konačno imala vremena posvetiti se svom seksualnom životu, počela sam istraživati različite položaje i davati upute svome mužu. Bio je iznenađen, ali sretan (koji muškarac ne bi bio?). Na moje veliko iznenađenje, počela sam malo više uživati u seksu.
Ali ipak mi je orgazam izbjegao.
Mnoge žene kažu da je lakše dovesti sebe do vrhunca nego postići orgazam penetrativnim seksom. No, iako sam zadovoljna kako moje tijelo izgleda, intimno istraživanje nije za mene. I mislim da nisam jedina.
Nakon što sam provela tri godine tijekom kojih su me podučavale časne sestre u internatu, ti konzervativni pogledi na seks i samozadovoljstvo jednostavno nikada ne nestaju. Ipak, prekretnica za mene bilo je čitanje trilogije ‘Pedeset nijansi sive‘. Znam da su knjige odbačene kao loše napisane, ali vjerujem da su učinile prihvatljivim da žene imaju seksualnu želju, a ja sam bila među onima koji su ih smatrali vrlo erotičnima. Prvu sam pročitala nakon što je objavljena 2011. i ideja o dotjerivanju i igranju uloga bila mi je vrlo privlačna. Predložila sam to svome mužu i život u spavaćoj sobi definitivno je postao uzbudljiviji. Iako još uvijek nisam doživjela vrhunac, uživala sam u iščekivanju.
Tri smo se godine bavili istraživanjem - i tko zna kamo bi nas to odvelo da smo mogli nastaviti - kada je Alan, nažalost, preminuo 2015., u dobi od 68 godina, jer je bolovao od Parkinsonove bolesti.
Ja sam tada imala 56 hodina i bila mi je to najteža stvar kroz koju sam morala proći. On je bio moja stijena i trebalo mi je dosta vremena da se oporavim.
Godinu dana kasnije prijatelj me nagovorio da obnovim svoj društveni život. Pridružila sam se grupi za ožalošćene, gdje sam upoznala Davida. Svidio mi se i započeli smo vezu.
Nikada nisam bila ni s kim osim sa svojim mužem pa sam bila jako nervozna zbog seksa.
Oboje smo radili na tome da otkrijemo što nam se sviđa, ali još uvijek sam bila previše sramežljiva da spomenem želju za orgazmom. A kako je vrijeme prolazilo, postalo je nemoguće to ne spomenuti. Naša veza je trajala šest godina, prijateljski smo završili prije tri mjeseca i sada sam ponovno sama.
Zasigurno nisam izgubila nadu u pogledu seksa, ali mislim da se stvari moraju promijeniti za žene. Moramo prihvatiti da je ženino zadovoljstvo jednako važno kao i muškarčevo.
Trenutačno sam previše zauzeta obitelji - tata mi čeka operaciju, a najstariji sin treba dobiti još jedno dijete - ali voljela bih na kraju upoznati nekoga novog.
Ipak, definitivno ne želim biti s drugim starijim muškarcem. Muškarci mojih godina obično su vrlo potrebiti. Možda mlađi, izdržljiviji čovjek dolazi u obzir, jer bi mi on mogao pokazati put, da tako kažem.
Samo se nadam da pronaći pristojnog muškarca nije tako teško kao doživjeti orgazam", zaključuje Carole Baker za Daily Mail.