Avantura je njegov život i u podsvijesti mu je kad o njoj ni ne razmišlja. Za Željana Rakelu ta je avantura počela 27. listopada 1976. godine u starom rodilištu nasuprot čuvene splitske Plinare.
Na svijet je došao kad je Hajduk igrao prvenstvenu utakmicu protiv Rijeke, ali ono što je obilježilo njegov život avanture su na dva kotača. Kad je na konferenciji o sigurnosti prometa u organizaciji Hrvatske gospodarske komore 17. ožujka utemeljitelj motokluba BMW Dalmacija rekao da je unatoč 28 prijeloma i pet punkcija kičme iz tri teške nesreće vožnja motora i dalje njegova strast, zaintrigirao je sve prisutne, pa i mene, koji ne spadam u krug poklonika vozila na dva kotača.
Njima se bavim isključivo kroz prizmu "crne kronike". Splitski bajker prešao je više od pola milijuna kilometara po svim kontinentima osim Južne Amerike. U svojoj knjizi "300.000 kilometara motoavanture" iscrpno je opisao sve svoje prijelome, oporavke, kako je gledao smrti u oči. Netko nakon njih ne bi ni pomislio više sjesti na motor, ali ne i Rakela. Od njegova prvog susreta sa smrti prošlo je četvrt stoljeća.
Godine za oporavak
- Nesreća iz 1998. s Yamahom Vmax jako je utjecala na mene i na moj život nakon nje. Zadobio sam višestruki vanjski prijelom lijeve potkoljenice, tibije i fibule, višestruki prijelom femura, višestruki prijelom stidne zdjelične kosti, prijelom više rebara, luksaciju desnog ramena i plućnu emboliju. Dok sam doslovno umirao na Odjelu intenzivne njege splitskog KBC-a, spoznao sam prolaznost života. Trebalo mi je nekoliko godina da se potpuno oporavim, imao sam puno operacija i učio sam ponovno hodati. Tada sam shvatio sam da svaki čovjek ima dva života. Prvi počinje rođenjem, a drugi onog trenutka kad shvatite da imate samo jedan život.
Nažalost, trebamo doživjeti nekakvu traumu da bismo shvatili ovu spoznaju. Tada više ne trčite toliko za novcem i počnete više cijeniti vrijeme, jer sutra je dan manje, a mnogi čekajući vrijeme izgube prilike i čekajući prilike izgube vrijeme. Ja od tada bogatstvo mjerim količinom slobodnog vremena. Zato što prije počnite živjeti svoje snove - poručuje Rakela. Godinu dana kasnije, 1999., osnovao je zaštitarsku tvrtku Protector Rakela jer je u mladosti redario po splitskim diskotekama. Bio mu je to, kaže, težak period jer je to bio opasan posao, pucali su na njega, zapalili mu automobil.
Rođendan Gorbačova
Najveće zadovoljstvo iz zaštitarskog posla bilo mu je kad je 2006. godine bio osobni zaštitar i vozač bivšeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, koji je u Primoštenu slavio 75. rođendan i obljetnicu perestrojke. Gorbačov ga je osobno dodao na popis uzvanika.
A onda se u Sibiru 2008. godine dogodila još jedna teška nesreća. I ovu je, kao i onu 1988., skrivilo vozilo na četiri kotača. A o uvriježenom mišljenju da su motociklisti ti koji svojom vožnjom stradavaju kaže:
- Motorista je sve više, ima nas svakakvih, divljih, nespretnih, nesavjesnih..., kao i drugih sudionika u prometu. Samo što smo mi na dva kotača i naš kontakt s podlogom je veličine kreditne kartice. Nemamo zaštitnog lima da nas sačuva, pa su nerijetko posljedice teške ozljede i smrt. Aleksandar Nikolajević koji se frontalno sudario svojim vozilom s mojim motorom blizu Bajkalskog jezera poviše Mongolije prekinuo me u namjeri da moj prijatelj Ivan Bubalo i ja budemo prvi Hrvati koji su napravili krug oko svijeta na motorima. Završio sam u seoskoj bolnici koja nije bila sposobna za takvu operaciju, pa sam uzeo taksi koji me vozio šest sati do Krasnojarska. Tamo sam donio odluku da se neću operirati jer me bilo me strah da ću, kad me uspavaju, ostati bez bubrega i rožnice te sam odlučio da me operiraju u Zagrebu. Trebala su četiri dana dok nisam stigao u KBC Dubravu, gdje me operirao dr. Kostić i nakon šest mjeseci već sam bio spreman za novi put - Sirija, Jordan, Egipat, Izrael...
Uskoro ide u novu avanturu - Maroko. Još jedan izazov koji će, kaže, pratiti deseci tisuća njegovih pratitelja na društvenim mrežama. Otkriva nam i hoće li napisati još jednu knjigu svojih putopisa.
- Sredinom travnja s 30-ak članova i prijatelja motokluba BMW Dalmacija krećem na put za Maroko. Lani nas je 52 išlo u Kapadokiju, a u listopadu planiramo u Tunis. Dosta smo aktivni i dosta vozimo. Trenutačno u Hrvatskoj vlada trend pisanja motorističkih putopisnih knjiga, jedno putovanje, jedna knjiga, tako da neki moji kolege postaju više književnici nego motoristi. A ja sam motorist i ne mislim pisati još jednu knjigu o motoavanturama. Avanturistička putovanja, pogotovo motorom, čine vas boljim jer upoznajete nove kulture, krajolike, običaje itd. Na takvim putovanjima osjećate i glad, žeđ, vrućinu, hladnoću, razvijate osjetila za snalaženje u vremenu i prostoru koja su vam otupjela u normalnom životu. Često ste sam svoj liječnik, mehaničar... Na putovanjima morate biti tolerantni, strpljivi, obzirni. Prihvaćate razne rizike i to može biti jako opasno, ali što si bliže smrti, više osjećaš život - priča iskusni bajker. Onima koji misle da je krstarenje na dva kotača samo ugoda poručuje:
- Vožnja ili avantura na motoru je više patnja. To što netko ima vremena, novca i motor ne mora značiti da je spreman za ozbiljnu motoavanturu. Mora biti spreman da će osjetiti napor, hladnoću, vrućinu, gužve na granici, gužve na cestama, glad, žeđ, ozljedu, kvar na motoru itd. Da bi sve to izdržao, mora imati sposobnosti za toleranciju, skromnost, strpljivost, obzirnost itd., a većina ljudi koji imaju novac nažalost nemaju te osobine. Nakon sto popričam s nekim, vidim kako vozi i pogledam njegovo zdravstveno stanje, tek onda odlučujem li je sposoban za takvo što.
Radionice sigurne vožnje
Zašto u ovu avanturu ide bez supruge Ivane, za koju kaže da je njegovo jedro, a ne sidro, otkriva nam:
- U srpnju bi trebala roditi dva sinčića. Kćerka Lana Marija ima šest godina, ne znam da li će oni biti odvažni za moto avanture jer je to jako opasno i tek sada shvaćam koliko sam ja muke zadao svojim roditeljima.
S obzirom na to da je upravo počelo proljeće, kad na cestama ima sve više motociklista, a nažalost i stradavanja, bajker koji sudjeluje u brojnim radionicama sigurne vožnje kaže: - Samoinicijativno sam predavao po autoškolama i srednjim školama. Imam odličnu suradnju s doktorom Vladimirom Jevtićem s beogradskog Prometnog fakulteta, stručnjakom za sigurnost motociklista, i gostovao sam na njihovim smart radionicama. Žao mi je što u Dalmaciji nemamo nekakav poligon gdje bismo mogli obučavati mlađe vozače i naučiti ih kako sačuvati živote. Jer, većina su samouki i često misle da sve znaju, a kad se dogodi situacija na cesti da trebaju reagirati, jednostavno ne znaju što napraviti u tom trenutku.
Za kraj smo našem sugovorniku poželjeli sreću u novoj motoavanturi.
