Na prvoj zagrebačkoj fotografiji koju je objavila na Instagramu, Layal Hosh sjedi na Tomislavcu na travi sa suprugom Emilom Gergesom. Okruženi su golubovima, u pozadini je zgrada Glavnog kolodvora i, iako je Layal snimljena iz profila, vidi se da se nenamješteno smije. Taj dan joj je bio 29. rođendan. Na drugoj i trećoj fotografiji je kišni dan na Trgu bana Jelačića. Layal i Emile sjede u kafiću Johann Franck i smiju se u kameru.
Kaže da se tu i tada zaljubila u Franckovu kavu. Na svim fotografijama koje je odabrala za Instagram tog travnja 2016. izgledaju kao turisti koji se zabavljaju: veseli, dotjerani, opušteni. Slijedi kraća pauza u objavama i onda se nastavlja u istom tonu: Gornji grad, koncert u Lisinskom, street art sa zagrebačkih pročelja, vožnja biciklom uz Jarun, Plitvička jezera. Mijenjaju se kulise, a Layal i Emile su nasmijani i zagrljeni. Fotografije poručuju: lijepo nam je. Ono što ne prikazuju, to je stvaran život koji se odigravao u pozadini. Tog travnja Layal i Emile su izbjegli s Bliskog istoka u Europu.
Tih prvih par dana objavljivanih fotografija boravili su u hotelu. U pauzi objava su se premjestili u Prihvatilište za tražitelje azila Porin u Dugavama. U ta dva boravišta stanu dva sasvim drukčija života. U hotelu su bili kao uobičajeni gosti: dobrodošli, u prolazu, slobodni. Odlaskom u prihvatilište postaju stranci kojima je potrebna pomoć i koji su tu da bi ostali, ali sami o tome ne odlučuju.
Plutanje u Kupi
Layal je obitelj u Siriji štedjela od loših informacija. Rekla im je da su cijelo vrijeme u hotelu. Objavljivala je samo bezazlene fragmente stvarnosti: pogled na dvorište s prozora skučene sobe u prihvatilištu, knjigu koju čita, krupan kadar selfija s velikim osmijehom. - To bi možda bio jedini osmijeh u danu - prisjeća se Layal dok prebiremo po njezinu vizualnom dnevniku na Instagramu.
Ljeto je na fotografijama zabilježeno plutanjem u Kupi, izletom u Varaždin, sjedenjem na travi, a onda se pretače u jesenski park ogoljelih stabala i prve magle. Oni koji komentiraju fotografije pišu na arapskome kroz koji se provuče poneko "miss you" i mada njezin instagramski život zapravo počinje dolaskom u Hrvatsku, jasno vam je da Layal tim fotografijama prije svega ostaje bliska s onima s kojima je razdvojena. Nešto prije negoli će objaviti fotografije svjetlucavog, božićnog Zrinjevca, Layal i Emile dobili su međunarodnu zaštitu.
Voda, telefon, hrana. To su tri najvažnije stvari koje izbjeglice nose sa sobom na put, i to tim redom. Voda je važnija od telefona, ali hrana nije. To su pokazala međunarodna istraživanja, kao i da telefon često nazivaju najboljim prijateljem. Upravo telefone znaju zamjerati izbjeglicama koje prolazile Balkanskom rutom od 2015. godine. Kakvi su to ljudi u potrebi ako imaju skupe mobitele, govore neupućeni i nedobronamjerni, kao da su to ključni dokazi da je riječ o prevarantima. Upravo je onima koji putuju iznenada i neizvjesno telefon najvažniji suputnik i možda su dali zadnji novac za model koji ih neće iznevjeriti.
Služi im za planiranje putovanja, GPS je tu ključan, za dijeljenje informacija s drugima koji su na putu i onima koji su već negdje uspjeli doći te za kontakt s bližnjima koji su ostali kući ili su raseljeni svijetom. Layal i Emile, srećom, nisu morali koristiti telefone da bi tražili put kroz šume i rijeke, provjerili prognozu strahujući hoće li padati kiša ili se voda mrznuti kad budu noćima hodali, hoće li valovi biti preopasni za putovanje brodom. Među rijetkim su izbjeglicama koje nisu morale riskirati pogibiju na putu do sigurnosti. Došli su avionom iz Egipta u Zagreb. Layal kao Sirijka i Emile kao Egipćani, tada su mogli dobiti vizu.
Izbjeglice koriste brojne i razne digitalne alate, kao i drugi, naravno. Razgovaraju preko FaceTimea. Google translate je nezaobilazan. Preko YouTubea uče jezik sredine u koju su došli. No, mnogima je WhatsApp u središtu suvremene povezanosti. Jednostavan je za korištenje i ne troši puno interneta ni baterije. Baš zato što jednostavan, koriste ga i oni koje je internetski bum zatekao u poznijim godinama. Suosnivač WhatsAppa Jan Koum i sam je kao tinejdžer izbjegao zbog antisemitizma iz Ukrajine u Kaliforniju nakon pada željezne zavjese.
U novoj zemlji njegova je mama čuvala djecu, a on je čistio podove u dućanu te su se potpomagali socijalnom pomoći. Njegova je aplikacija postala najrašireniji servis za razmjenu poruka na svijetu. Prema nedavnim statistikama, svakog dana WhatsApp koristi više od 1,5 milijardi ljudi. Prošle je godine iza TikToka bio najskidanija aplikacija. Na WhatsAppu ćete najprije naći kontakte iz imenika i gdje god da odete, prilično je vjerojatno da se tamo koristi WhatsApp. WhatsApp je postao zajednički jezik diljem svijeta, a izbjeglicama i važna spona sa životom doma.
Prvi put sam se susrela s Layal ni pola sata nakon velikog potresa u Petrinji koji je tog 29. prosinca prilično potresao i Zagreb. Layal je prestrašena i sama sjedila za pultom za kojim inače uređuje klijenticama nokte u svom kozmetičkom salonu. Rekla mi je: "Rat je užasan, ali je potres još gori, jer u ratu ima makar neke predvidljivosti, a možeš i pokušati pobjeći".
Mama ju je iz Sirije nazvala baš usred potresa, rekla joj je da je bolje nego što je bila. Drugi put smo se našle kod nje na ručku u Vrapču. Ispekla je začinjenu govedinu s povrćem na tradicionalan sirijski način. Njezini to jelo posebno vole, no rekla im je samo da je kuhala povrće jer je Siriji rat donio siromaštvo i ne želi se hvaliti nečim što si oni više ne mogu priuštiti. Ona je pak saznala da joj je otac dvaput pao tek kad se oporavio. Tako često funkcioniraju brižne obitelji. Štite jedni druge makar bi možda podijeljena briga svima skinula malo tereta.
Zahvaljujući tehnologiji, izbjeglice nisu više iskorijenjene iz svoje domovine i od svojih bližnjih kao što su nekoć bile. Možda se ne mogu vratiti zbog opasnosti koje im prijete, no i dalje su u kontaktu s obitelji i prijateljima. Istovremeno, tehnologija im pomaže da se lakše snađu u sredini u koju su došli. Tako da umjesto da su, kao nekoć, ni tamo ni sasvim ovdje, mogu biti i tamo i ovdje.
Layal svako jutro počinje srcima i dobrim željama u grupi na WhatsAppu koju dijeli s mamom i mlađom sestrom. Razdvaja ih više od 2000 kilometara, ali samo sat vremenske razlike. Nekada s njima pije jutarnju kavu preko videopoziva. - Sirijci su ljudi od kave, kao i Hrvati - kaže.
Pet godina odvojenosti
- Bez aplikacija bih bila odvojena od moje obitelji i izgubljena. Znate kako sami sebe sažalijevate kad ste bolesni, a nema vam tko skuhati juhu? E, tako bi meni bilo stalno - smije se i pokazuje ekrane i ekrane razgovora s mamom i sestrom samo od tog dana. Srca, poljupci, smajliji, fotografije, videi, audio, svašta je tu i sve dijele; kakvo je vrijeme, gdje su bile i koga su srele, tko se udao, a tko rastao, što gledaju na televiziji. Layal se šali da roditeljima nije imala što novo reći kad su se nakon pet godina odvojenosti 2019. našli u Bejrutu.
Sve im je već rekla i pokazala preko aplikacija. Prvi unajmljeni stan na Jarunu, drugi u Vrapču. Njezin prvi snijeg u Zagrebu, prvo ljetovanje, posebno Rovinj, Rovinj joj je nadraži. More i obalu koji su slični kao u njezinoj rodnoj Latakiji. Mješanku čivave i maltezera koju je neplanirano udomila. Svoj prvi kozmetički salon, sada i drugi koji je početkom ožujka otvorila u Dubravi. - Koliko sam samo puta izgovorila: 'Ne čujem…' jer su internetske veze slabe, a redukcije struje svakodnevne u Siriji - kaže.
Na ekranu mobitela joj je cvijet sirijskog jasmina, njezin najdraži i miris i cvijet po kojemu je nazvala kozmetički salon. No, preko aplikacija se mogu "slati" i mirisi. Za svog sedmomjesečnog nećaka, čijem svakom danu Layal svjedoči iako ga još nije uživo vidjela, zna da miriše po ružičastom Johnson's ulju za bebe. A i hrana. Preko Facebooka je našla Sirijku u Belgiji od koje je naručila da joj mami kao iznenađenje dostavi u Latakiju torta za rođendan.
- Da nije bilo aplikacija, ne bi bilo ni našeg braka. Skype je posebno kumovao našoj vezi, a Viber nas spašavao kad bi svuda sve blokiralo, a jedino se moglo na Viber - kaže Layal. Naime, Emile i Layal su se upoznali u Jordanu na grupnom putovanju, ništa posebno nije tada frcalo među njima i svatko se potom vratio u svoju zemlju. Koji mjesec kasnije počeli su se dopisivati pa provoditi sve više vremena zajedno na Skypeu i nakon tri mjeseca su bili zaručeni, a još tri poslije i vjenčani.
- Svima je bilo čudno što planiram vjenčanje s nekim koga sam vidjela tek dvaput, ali meni se sviđalo kako sam se osjećala uz njega online i vjerovala sam da će tako biti i u stvarnosti. I evo nas zajedno već sedam godina - kaže Layal. Oko nje u stanu puno je fotografija. Sve su iz zagrebačkog života. Njezina stalna veza sa Sirijom nije žal za životom tamo.
Rat je toliko dugo trajao i tako snažne posljedice ostavio da je teško zamisliti kada će Latakija ponovno biti onako divna kakvom je pamti odavno. Layal samo ne želi da njezina sadašnjost i budućnost iza sebe ostave one koje voli.
Prilog je nastao u suradnji s UNHCR-om Hrvatska, agencijom UN-a za izbjeglice