Istarski hoteli već niz godina muku muče s galebovima. Te morske ptice, koje, nažalost, vrlo često prenose bolesti jer se hrane na odlagalištima otpada, oblijeću bazene luksuznih hotela. I vrlo rado vole se u njima i usidriti, jesti sa stolova gostiju, jednostavno zagospodariti tim prostorima. Velik je to problem s kojim su se hotelijeri susretali, a rješenje su pronašli u pticama grabežljivcima. Odnosno, u “šaptaču pticama” Hariju Heraku iz Poreča.
Ovaj je nadaleko poznati sokolar i kinolog, kojeg neki nazivaju i legendom hrvatske kinologije, jer je 27 puta bio europski i svjetski šampion u radu s lovačkim psima te je svoj život posvetio psima i drugim životinjama i time se bavi više od 40 godina, jednostavno riješio njihov problem. Samo se sa svojim orlom pojavi na takvim mjestima i, odjednom, galeba više nema. Najprirodniji mogući način da galebovi jednostavno zauzmu neke druge pozicije i tamo provedu dan, u strahu od ove moćne ptice grabežljivice koja oduvijek plijeni pozornost.
A Harija, kojega je vrlo teško uhvatiti za glavu i rep jer je po nekoliko mjeseci zimi u inozemstvu na raznim lovačkim i kinološkim natjecanjima diljem Europe, uspjeli smo konačno sresti u Poreču nedaleko od luksuznog hotela Parentium, gdje također radi kada počne turistička sezona. Kako ćemo ga prepoznati, pitali smo se. Ali to uistinu nije bio problem.
Markantni sokolar upečatljiva izgleda sjedio je za stolom i pio kavu. I to u društvu jednog od svojih najdražih prijatelja - orlom stellerom. Kakva ptica! Odmah nas Hari upoznaje s njom. Zove se Maksima, ima dvije godine, teška je 7,5 kilograma, a može doživjeti čak 40 godina života. Potječe s daleke Kamčatke, a raspon krila joj je i do dva i pol metra. Nije ni čudo da privlači pozornost brojnih šetača koji staju i slikaju je. Ptica strpljivo gleda, a Hari upozorava: - Samo joj nemojte prilaziti s leđa - kaže i dalje objašnjava što je bitno kako bi se razumjele i istrenirale takve ptice da bi bile u službi ljudi.
Orlovima protiv dronova
- Da bi radio s njima, ali i s drugim životinjama, moraš biti miran i staložen u glavi, nikako ih ne kažnjavati jer one to ne shvaćaju. Naravno, sve počinje od hrane, ali trebate imati jako puno osjećaja. Morate uložiti u njih jako puno rada, pogoditi genetiku. Puno je tu detalja. Morate imati prijateljski pristup. Istodobno učite, educirate i sebe. Osnovnim stvarima obučim pticu za nekoliko mjeseci, a sve drugo ptica poslije uči čitav život - ističe ovaj sokolar koji radi s orlom, sokolom, jastrebom i sovom ušarom.
Hari ističe da je sova ušara posebno zahtjevna jer je bez emocija.
- Morate duboko ući u njenu psihologiju da biste je razumjeli. Danas, da mi za nju date kuću, ne bih vam je dao - opisuje svoju dvogodišnju Veroniku, jedinstveni primjerak takve ptice u Hrvatskoj, koja mu služi za lov na zečeve.
Hari je također položio i ispit za biološku zaštitu u Italiji, koji mu omogućava da se tim istim poslom bavi i na aerodromima gdje također postoji problemi s pticama. Na takvom je poslu bio angažiran u Brnu, a tamo je, zanimljivosti radi, bio angažiran i jedan njegov prijatelj s gepardom. Dodaje da su ga kontaktirali i iz francuske vojske kako bi pomogao u programu vezanom uz dronove. Naime, francuska vojska počela je koristiti orlove za rušenje dronova. Izdresirani orlovi za samo 20 sekundi prijeđu 200 metara, udaraju u dron, a potom se s olupinom naprave spuštaju na zemlju. Ali nisu oni prvi. To već radi i nizozemska policija, ali i mnoge europske agencije koje treniraju orlove kako bi hvatale dronove s obzirom na to da mogu nositi teret do četiri kilograma. Prije svega se koriste oko aerodroma, bilo da je riječ o opasnosti od terorista, kriminalaca, ili nekoj drugoj opasnosti.
Što se tiče sve većih problema s galebovima u gradovima i oko hotelskih naselja, tvrdi da je za sve to kriv čovjek.
- Neodgovorno se ponašamo prema staništima, uzimamo im prostor. Ne vodimo brigu i smatramo da imamo pravo na sve. Ista se stvar događa i s divljim svinjama, ali ne samo u Hrvatskoj. Ima toga i u okolici Berlina i drugdje u Europi. Sad te životinje zalaze u naselja. Priroda uzvraća udarac. Treba biti odgovoran prema životinjama jer su oni najbolji čovjekovi prijatelji, posebice pas - upozorava Herak. Dodaje da su od svih životinja psi, ali i orao, najprivrženiji čovjeku.
- Oni su kao članovi obitelji. U životu sam odgojio mnogo pasa koji su mi prirasli srcu. Nažalost, njihov životni vijek je kratak i naravno da će vas pogoditi kada uginu. S mnogima mi je bilo jako teško rastati se - priznaje ovaj ugledni kinolog koji točno zna po reakcijama pasa u svojem dvorištu dolazi li tko, je li taj koji dolazi već bio na imanju i kakve su mu namjere.
Ipak, iako jako voli pse i ptice, ovaj višestruki svjetski prvak u kinologiji, lovu, dobitnik nagrade za životno djelo Hrvatskog kinološkog saveza, koji kaže da lovi na zemlji, u zraku i pod morem, jer je i strastveni ribolovac, ljubitelj je apsolutno svih životinja, i domaćih i divljih. Jednostavno ih, kaže, razumije. I zanima ga kako žive i kako shvatiti njihovu prirodu. Stoga na svojem ranču nedaleko od Poreča ima pravi mali zoološki vrt gdje živi više od stotinu životinja - od sokola, sove ušare Veronike, orlice Maksime, mačaka, brojnih nagrađivanih pasa, do jelena, konja i magaraca, ovaca i koza. Ali to nije sve. Imao je on svojedobno i zmije, među kojima je i poskok, ali i lisicu, nevidljivog čaglja, pa čak i vuka.
Rođen među psima
- Ljudi nisu shvaćali da je to vuk s obzirom na to da sam ga predstavljao kao njemačkoga ovčara da se ne bi prestrašili. Uspio sam ga na neki način pripitomiti, iako je to s divljim životinjama iznimno teško. One razmišljaju na drugačiji način i imaju neke druge nagone, hijerarhiju među sobom. Kod vukova se točno zna tko lovi, tko prvi jede, koja je hijerarhija među njima - priča nam Hari, koji je fasciniran tom životinjom toliko da mu je san živjeti u prirodi s njima kako bi vidio kako funkcioniraju. Za čaglja kaže da je divlji i nestalan te da se s njim vrlo teško radi.
Hari je jednostavno fasciniran naravi tih životinja. Izazov mu je upoznati nove vrste, a svakako bi jednom htio imati i egzotične životinje. Svaki ga izazov vuče novima i stalno se nadograđuje. I tako od djetinjstva.
- Kad sam bio dječak, zavolio sam sve životinje zahvaljujući mojem ocu koji je bio lovac. I od malih nogu to jednostavno volim jer sam praktički rođen među psima. Sve je počelo s lovom pa sam se tu nadograđivao. Ali uvijek me zanimalo nešto više. Kada sam osvojio sve što se dalo osvojiti te više puta bio svjetski prvak, sudio na najprestižnijim manifestacijama, počeo me zanimati lov s pticama i tako sam krenuo raditi sa sokolom, sovom ušarom, orlom. To je jedna posebna vrsta lova koja me sada pretežito zanima. To je lov koji se događa u prirodi i prirodno je da jastreb lovi malog zeca, a orao malu lisicu. Riječ je o prirodnoj selekciji koja je jedina opravdana - smatra Herak.
Dodao je da mu je sokolarstvo zanimljivo jer se njime ljudi bave od pamtivijeka.
- Čovjek je bio toliko pametan da je uspio prilagoditi pticu da mu pomogne da dođe do hrane. Da nije sokolara, zbog upotrebe herbicida izumro bi sivi sokol koji doseže brzinu i do 350 kilometara na sat. Zahvaljujući sokolarima uspjeli smo ga vratiti u prirodu - nastavlja, dodajući da se sokolarstvom i lovom s pticama grabežljivicama u Hrvatskoj bavi desetak ljudi.
Misa za divljač
- Više je to razvijeno u srednjoj Europi gdje se to posebice cijeni - napominje ovaj strastveni ljubitelj životinja dok nam pokazuje film s jednog od takvih događanja u Austriji. Pred dvorcem se okupe brojni sokolari odjeveni u svečana lovačka odijela, kreću u prirodu, a njihove ptice love zečeve. Nema pucnjeva, nema krvi. Navečer su svi prisutni na svetoj misi koja je posvećena divljači i sve završava velikom svečanošću.
- Volio bih da se tako nešto može organizirati i u nas. Mi zasad nemamo tu kulturu, ali mislim da bismo mogli i to promijeniti. Inače, danas lovci nemaju pozitivan predznak. A netko nađe mačku na ulici, odmah je dobročinitelj, a ja nisam, a golim sam rukama išao hvatati bijesne lisice kada je počela epidemija. Zato sam i počeo loviti orlom. Naravno da ima svakakvih lovaca, ali morate znati da se upravo oni brinu za divljač i prehranjuju je kada, primjerice, padne snijeg, a da ne govorimo o prevenciji njihova zdravlja. Lovac mora brinuti o divljači - ističe Herak.
Primjerice, njegova orlica nije samo na ispomoći ljeti kod hotela. Ona je i vrhunski pomoćnik u čišćenju lovišta od lisica kojih, nažalost, u hrvatskim lovištima ima sve više jer je jamarenje i lov na lisice gotovo potpuno zapostavljen.
- Nekada smo imali problema s bijesnim lisicama jer su ulazile u naselja, gdje se u njih ne može pucati, pa tu dolazi u obzir lov s pticama grabežljivicama. Nakon što smo iskorijenili tu bolest, sada se pojavila šuga. Ona ne prelazi na čovjeka, ali je jako opasna za domaće životinje, koje od nje ugibaju u strašnim bolovima. Riješili smo jedan problem, a sada se pojavio drugi - objašnjava Herak.
Takvom ljubitelju životinja radno vrijeme praktički traje 24 sata na dan. U brigu o svemu uključena je i njegova supruga i jedan od sinova koji radi s njime kao sokolar.
- Ne možete to raditi ako nemate ljubavi prema životinjama i ako sebe ne dajete u to - zaključuje.