Filip Klubička iz Daruvara, sin ravnateljice škole i profesora likovnog, u Dublin je došao u kolovozu 2017. godine kako bi stekao doktorat iz računalne lingvistike. Svoju ljubav prema jezicima stekao je, kaže za The Irish Times, još kao dijete.
- Engleski sam naučio gledajući Cartoon Network. Bio sam opsjednut njime. Nismo mogli gledati puno televizijskih programa na hrvatskom pa smo stalno gledali Cartoon Network, govori.
Klubička, čiji je otac Čeh, Daruvar opisuje kao centar češke zajednice u Hrvatskoj. - Četvrtina stanovništva češkog je podrijetla. Obitelj moga oca već je dugo tamo, dodaje i kaže da mu je s učenjem jezika pomoglo što se u njegovoj kući jednako pričalo i češki i hrvatski. - S ocem sam pričao češki, s majkom hrvatski. Uz pomoć crtanih filmova naučio sam i njemački.
Ovaj 27-godišnji Daruvarac je zbog ljubavi prema jezicima otišao u Zagreb kako bi studirao engleski jezik i književnost. To mu je puno značilo jer mu odrastanje u malom gradu u konzervativnoj državi nije uvijek bilo ugodno. - Lijepo je to mjesto, ali ljudi su dosta uskogrudni. Svi vole tračati i ne daj Bože da napravite nešto što je drukčije ili izvan normi. U tom je smislu bilo dosta ograničavajuće, kaže za The Irish Times Klubička.
- Uvijek sam bio neka vrsta autsajdera. Bio sam na marginama dok sam odrastao. Bio sam 'geek', u školi sam imao sve petice i bio sam bucmast. Recimo da mi tijekom škole nije bilo baš najbolje. S druge strane, Zagreb, gdje sam studirao, puno je otvoreniji i tamo sam se odmah sprijateljio sa sebi sličnima.
Klubička kaže da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina krenula udesno te da je postala puno konzervativnija. S druge strane, Irska postaje sve liberalnija. - Prije pet godina održao se referendum kojim se htjelo u ustav unijeti definiciju braka kao zajednice muškarca i žene i on je prošao. Krećemo se unatrag, pojasnio je.
- Hrvatska je zanimljivo mjesto. Politički, a i kulturalno, (Katolička crkva) ima puno moći i utjecaja. Posljednjih pet do 10 godina na djelu je nakakv čudan pokušaj povratka konzervativizma, rekao je Klubička te dodao da bi ga to vjerojatno odvratilo od povratka u Hrvatsku.
- Teško je reći jer ne možemo vidjeti gdje ide (konzervativni pokret). Nije sve tako loše, međutim o tome bih svakako razmislio. No, ovdje ću biti još barem četiri godine pa mi je rano razmišljati o povratku.
Klubičkini prijatelji studiraju i rade diljem svijeta - od Münchena preko Norveške i Nizozemske do Sjedinjenih Američkih Država. Ima, kaže, i prijatelje koji su ostali u Hrvatskoj i ne namjeravaju otići u inozemstvo. - Pokušavaju se snaći najbolje što mogu. Nije tamo tako loše, kunem se! To govorim jer prevladava mišljenje da svi odlaze iz Hrvatske, dodao je. - S obzirom na to da je teško pronaći dobro plaćeni posao, mladi koji ostaju gotovo kao da šalju neku vrstu poruke.
Klubički, međutim, nedostaje njegov dom. - Najviše mi nedostaju ljudi. Bio sam članom lijepe zajednice. Imao sam dobre prijatelje, obitelj mi je bila blizu, a i puno sam pjevao pa mi i to nedostaje. No, ne nedostaju mi stavovi, mentalitet, konzervativizam i manjak novca, pojašnjava.
Daruvarac na doktoratu u Dublinu kaže da su Irska i Hrvatska u nekim aspektima dosta slične države. - Ljudi u Irskoj su skloni kašnjenju, a tako je i u Hrvatskoj. Uz to, birokracija u Irskoj često zna doseći hrvatske razine apsurda, kaže Klubička. - Sjećam se priče o uvođenju novog sustava tramvaja Luas. Svi su ga slavili, govorili da je to najveći tramvaj u Europi, da bi tijekom jedne od vožnji uzrokovao zastoj na jednom mostu jer su vagoni bili preveliki. Kad sam to čuo, sjetio sam se Hrvatske.
Osim što voli jezike, Klubička je veliki ljubitelj pjevanja i to mu je pomoglo da brzo pronađe prijatelje i društvo u Irskoj. Čim je došao, odmah je potražio zbor u kojem bi mogao zapjevati. - U Hrvatskoj sam bio član a cappella grupe, zbora te manjeg benda i htio sam s time nastaviti u Dublinu pa u Google doslovno upisao "a cappella Dublin" i došao do dečkiju iz grupe Ardú s kojima sada pjevam, rekao je Daruvarac koji je u grupi zamijenio tenora koji ih je nedavno napustio.
Klubička je s Ardúom nastupio u Corku, Belfastu, Limericku i Dublinu, a snimili su i album 'Gravity' na kojem se našla i klapska pjesma Naranča. Ubacivanje te pjesme na album predložio je jedan od drugih članova grupe, što je Klubički puno značilo. - Mi Hrvati smo jako ponosni na klapsko pjevanje i ono je dio našeg kulturnog nasljeđa, pojasnio je i dodao da je klapsko pjevanje zavolio tijekom studija u Zagrebu, kada je upoznao puno istomišljenika.
Ardú je prošlog tjedna s albumom 'Gravity' dospio na vrh irske top ljestvice vokalne glazbe, a iduće godine planiraju europsku turneju. - Pjevanje mi je kreativni ispušni ventil. Ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe i pjevanja, a pjevanje u grupi Ardú mi puno znači i puno smo postigli.