Lakoća s kojom Dejan Tomić priča o kemiji identična je lakoći s kojom gotovo četiri milijuna hrvatskih izbornika priča o igri naše nogometne reprezentacije na svakom velikom natjecanju, ali uz jednu bitnu razliku. Dejanove riječi itekako imaju težinu, a najbolji dokaz za to dobio je u studenom prošle godine, osvojivši prvo mjesto na državnom natjecanju iz ovog predmeta, javlja Mojportal.hr.
Iako ima tek šesnaest godina i učenik je drugog razreda prirodoslovno–matematičkog smjera bjelovarske gimnazije, Dejan se već uvelike uhvatio u koštac s kemijskim problemima kojima se bave studenti te prirodne znanosti. Ovog mladog genijalca posjetili smo u njegovom domu u Velikom Trojstvu te smo uz mnogo drugih stvari, saznali i to da ovo nije bilo njegovo prvo natjecanje, niti je kemija jedini predmet u kojem Dejan briljira.
U svemu je dobar
- Već u petom razredu išao sam na natjecanja iz tehničke kulture s modelarima, a u sedmom sam se ozbiljnije primio natjecanja po predmetima. U osmom razredu na natjecanju iz hrvatskog jezika bio sam drugi u državi, a iz biologije sedmi. Taj uspjeh iz biologije ponovio sam i u prvom razredu gimnazije, skromno i pomalo sramežljivo priča nam Dejan.
Na natjecanju iz kemije ovaj mladi gimnazijalac prvi put je nastupio u sedmom razredu i odmah zabilježio odličan rezultat. Bio je prvi na županijskoj razini. Nažalost, tada nije ostvario dovoljan broj bodova da bi se plasirao na državnu završnicu, ali je zato to sve nadoknadio lani, kada je osvojio prvo mjesto na školskom, potom i na županijskom te u konačnici na državnom natjecanju.
Kako kaže, ovaj predmet zavolio je u drugom polugodištu sedmog razreda.
- Na početku mi to nije bilo toliko zanimljivo jer smo samo učili teoriju, općenito o priboru, elementima i slično. Kasnije, kada smo počeli učiti o reakcijama, otopinama, ljuskama i ostalom, zapravo sam zavolio kemiju, a to se nastavilo sve do danas, priča nam Dejan i dodaje da zbog trenutnih epidemioloških mjera za vrijeme nastave, nažalost, moraju biti isključivo u svom razredu te kemiju ne mogu slušati u kabinetu gdje inače izvode pokuse.
Otac išao na popravni iz kemije
Moje iduće pitanje bilo je koji dio kemije mu je najteži, a koji najlakši, iako ni sam u tom trenutku nisam baš bio siguran koji sve točno dijelovi kemije uopće i postoje. Saznao sam da ga trenutno najviše zanima organska kemija, dok mu je fizikalna najteža, jer ističe, više naginje fizici nego kemiji. U trenucima dok mi budući znanstvenik objašnjava osnove podjele ovog predmeta, za koji sam u međuvremenu saznao da se dijeli na fizikalnu, anorgansku, organsku, analitičku i biokemiju, njegov otac Saša i ja samo smo se pogledavali.
- Reći ću vam samo to da sam u prvom razredu srednje škole iz kemije išao na popravak. Završio sam za fizioterapeuta i danas radim u struci, ali na početku srednjoškolskog obrazovanja uopće nisam shvaćao kemiju, kroz smijeh je rekao Saša.
Budući znanstvenik
Za razliku od svog oca, Dejan se bi se kemiji volio ozbiljno posvetiti i u budućnosti. Osim što je osvajanjem prvog mjesta na državnom natjecanju dobio potvrdu za svoj uspješan i mukotrpan rad, ostvario je i pravo na izravan upis na fakultet.
- Trenutno mi je želja studirati kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Jednog dana volio bih raditi kao kemičar na nekom institutu ili u nekom laboratoriju. Više me privlači raditi na istraživanjima, nego biti profesor i predavati kemiju, govori Dejan.
Iako su svjesni da znanstveni rad u Hrvatskoj možda i nije dovoljno cijenjen, njegovi roditelji Maja i Saša velika su mu podrška i ne žele ga sputavati ni u čemu.
- Mi smo mu čak predlagali da ide van studirati ili da možda razmisli o medicini, ali konačno odluku donijet će Dejan i mi ćemo je poštovati, gotovo u isti glas govore Maja i Saša.
- Mislim da znanost kod nas općenito nije baš popularna, što se najbolje može vidjeti na trenutnoj odbojnosti prema cjepivu protiv koronavirusa. Strašno je što sve ljudi govore o cjepivu, ubacuje se Dejan, ali i dodaje da ga trenutno samo kemija zanima i vješto prekida spomenutu temu oko izbora fakulteta.
Kemijska olimpijada
Još jedan korak ka upisu PMF-a mogla bi donijeti i Međunarodna kemijska olimpijada za koju se trenutno priprema. Riječ je o prestižnom natjecanju na kojem sudjeluju učenici iz 80-ak država. Prvi krug priprema već se održao, dok se ovaj tjedan održava druga faza. U pripremama sudjeluje 40-ak srednjoškolaca, a jedan od njih je i Dejan. Za vrijeme ovih predavanja, koja se inače održavaju na PMF-u, ali su sada online zbog korone, svi sudionici oslobođeni su nastave, s obzirom na to da predavanja traju od 9 do 19 sati.
U travnju ih očekuje izlučno testiranje, a najbolja četiri učenika na tom testu predstavljat će našu zemlju na Olimpijadi koja bi se u srpnju trebala održati u Japanu.
- Iskreno, ne očekujem da ću biti među najbolja četiri, jer sam tek drugi razred, a obrađuje se gradivo cijele srednje škole te prve tri godine fakulteta. Međutim, na to gledam kao na jedno odlično iskustvo jer nam predavanja drže sveučilišni profesori, bivši olimpijci, ali i znanstvenici Instituta Ruđer Bošković, kazao je Dejan i dodao da mu profesori u gimnaziji maksimalno izlaze u susret zbog izostanaka.
Na svoje dosadašnje uspjehe je ponosan jer, kaže, to nije nešto što se svaki dan postiže. Pored toga, naglašava da ima veliku podršku kolega u razredu.
Prosjek 5.0
- Stvarno smo dobar razred i moram reći da su svi uz mene. Iz našeg razreda također je još nekoliko učenika išlo na natjecanja iz informatike ili matematike, ističe Dejan za mojportal.hr.
Osim u kemiji, kao što smo već rekli, naš sugovornik odličan je i u svim ostalim predmetima te je do sada uvijek ostvario prosjek ocjena 5.0.
- Osim kemije, jako volim i biologiju, a zanimljiva mi je i matematika, dok mi je povijest najmanje draga. U prosjeku učim oko dva sata dnevno. Naravno, ima dana kada jako malo ili gotovo ne učim, ali zato pred natjecanja učim nekoliko sati dnevno, dodaje Dejan.
Kao dječak maštao je da će kad naraste biti liječnik, odvjetnik ili glumac, što ga također razlikuje od većine djece u toj dobi koja teže postati policajci, vatrogasci ili automehaničari. Njegovi roditelji ističu da je od malih nogu odskakao od ostale djece.
- Od samog rođenja se ponašao drugačije u odnosu na drugu djecu. Bio je ozbiljna mala beba. Jako rano je počeo pričati, a u vrtiću je sam naučio čitati te je drugoj djeci čitao priče, dok su oni još uvijek crtali linije, ističu Maja i Saša te dodaju da je jako odgovoran, uporan, marljiv i zna što želi.
Obožava seriju Breaking Bad
- Pored toga, jako je skroman. Imamo problem kad ga želimo nagraditi. Često inzistiramo na tome, a Dejan nam kaže 'ne treba mi sada ništa jer sve imam', pričaju nam njegovi roditelji. Jedino što voli kao neki oblik nagrade, ističu roditelji, su knjige.
- Uz serije i filmove na Netflixu, knjige me najviše opuštaju, ubacuje se Dejan.
- Trenutno čitam Stephena Kinga, a najdraža serija mi je Breaking Bad. Ne volim baš romantične filmove i serije, više preferiram krimiće, horore i fantasy, govori Dejan i dodaje da trenutno nema curu, a ni izlasci ga također pretjerano ne privlače.
- Više volim s prijateljima otići u kino, a družimo se i po rođendanima, priča nam Dejan.
Vizualan tip
Njegova soba također se razlikuje od soba tipičnih srednjoškolaca. Dok većina njih po zidovima ima postere glumaca, pjevača, sportaša ili zastave i šalove nekih klubova ili bendova, Dejan ima veliku piši-briši ploču, koja neodoljivo podsjeća na onu Sheldonovu iz Teorije velikog praska.
- Puno mi je lakše na njoj rješavati zadatke. Stanem si malo iz daljeg i onda imam bolji pregled, s obzirom na to da sam vizualan tip, objašnjava nam Dejan svrhu ploče.
Dvije godine mlađi brat Arijan također je čista suprotnost od Dejana. Iako su prema interesima bitno različiti, što potvrđuju i njihovi roditelji, Arijan je također ponosan na bratov uspjeh.
Roditelji iz Daruvara
- Drago mi je što je to uspio postići. Ja to ne bih mogao jer nisam baš fan knjige, više volim sport i kompjutore. Trenirao sam košarku i nogomet, a sada mi je najzanimljiviji boks i jedva čekam da nam ponovno otvore teretanu da mogu ići na treninge, kazao je Arijan Tomić, koji također ima jedan vrlo zanimljiv talent. Naime, iako već dugo nije vježbao te mu sada treba nešto više vremena, kaže da mu je rekord u slaganju Rubikove kocke 20 sekundi. I uistinu, dok nam je objašnjavao kako mu to uspijeva, u nekih dvije minute složio je kocku koju je prije toga njegov otac Saša "promiješao".
Maja i Saša Tomić, inače Daruvarčani, koji već šesnaest godine žive u Bjelovaru, odnosno u Velikom Trojstvu, definitivno odgajaju darovitu, ali i iznimno pristojnu djecu. Ovim putem još jednom čestitamo Dejanu na svim njegovim uspjesima te mu želimo puno sreće u budućim natjecanjima.