Htjela bih da priča bude o posvojenoj djeci. To su djeca, to su mali ljudi. Ti mali ljudi su naši državljani. Mislim da se ljudi koji olako komentiraju ovu situaciju propuštaju sjetiti toga. Ovo nije lov na vještice, na neke imaginarne ljude koji kradu djecu po Africi, ovo je lov na djecu. Ne samo onu koja su trenutačno zapela u Zambiji, za koju ni ne znamo što je s njima, nego i djecu iz Afrike, iz Konga, koja su već posvojena i koja već žive među nama.
To su djeca koja govore hrvatski, čitaju hrvatski, djeca koja su Hrvati. Što mislite, kako će se osjećati kad pročitaju sve što se o situacijama poput njihove i obiteljima poput njihove napisalo, reklo, i to napamet? To su djeca, čiji bi interes trebao biti iznad svega, a nekako je - opet - postalo najbitnije...