VINKO VIDJAK

ISPOVIJEST UGLEDNOG KIRURGA 'Bacam, gušim, udaram nogom, ali, vjerujte, ja sam nježan liječnik'

 Neja Markičević / CROPIX

Vidjak je pravi liječnik i pravi borac. Doslovno. Radiolog je i posebni kirurg. Rješava trombove, ugruške u krvnim žilama u dragulju hrvatskog zdravstva, Merkuru u Zagrebu. Operira. Predvečer se zatvara u “kavez” i trenira MMA vještine. MMA znači: Mixed Martial Arts. Dakle, Art, umjetnost - iako to nije. To je sport i to vrlo opasan. Kako se mirni i staloženi liječnik odlučio na tu pogibeljnu disciplinu? Zašto su ljudi nemarni prema vlastitom zdravlju? Koliko godina je optimum života? Što je to “bijela smrt”? Profesor je na Sveučilištu, predstojnik kliničkog zavoda radiologije. Vinko Vidjak je otac Mateje i Mije, suprug sutkinje Lidije. Rođen je u Splitu, govori kajkavski...

Što je s emocijama liječnika? Cijeli radni dan ste među bolesnim ljudima...

- Čovjek sam, imam emocije. Liječnik mora paziti da mu emocije ne poremete logičan način razmišljanja. Imal sam punca, kojeg obožavam kao tatu, pa su me zvali u noći da krvari, trebalo ga je operirati. Kako ja jedini radim to što je trebalo napraviti, morao sam ga staviti u salu i operirati... Riješio sam to. Uspjelo je. Ali, radio sam kao da ga ne poznajem...

Uobičajeno je da liječnici ne operiraju svoje rođake ni svojtu...

- Ne svoje, ne svoje... Ak’ razmišljam - hoću-neću... bilo bi loše. Liječnik ne smije postupati drugačije već samo profesionalno.

Razgovarate s pacijentima?

- Daaa. Zadnji put porazgovaram i u operacijskoj sali. Legnu na stol, pa prije nego što ih sestre operu, kažem im kako će izgledati zahvat. I odgovaram na njihova pitanja.

Strah ih je?

- Je. Naravno. Iako razgovaram i dan prije operacije. Vidite ovu moju skicu? Ja im nacrtam operaciju... da pacijent vizualno shvati što se događa. Upoznajem pacijenta i on mene. Važno je da mi vjeruje. Jako važno. Povjerenje je dio operacije.

Pohranite te male skice?

- Ne, ali možda bih trebao...

Pišete na njima?

- Kompjutor je za mene - izmišljen. Ja svoj rukopis ne mogu pročitati...

Poznato je da apotekari, često, ne mogu pročitati liječnički recept...

- Znam. Moj rukopis je zagonetka za farmaceute. U školi sam morao čitati naglas pred cijelim razredom, jer profesorica nije mogla pročitati što sam napisao u zadaći. To je tak...

Radiolozi operiraju?

- Radiologija pokriva dijagnjaostiku svih ostalih specijalnosti medicine, pedijatrije, kirurgije, interne, onkologije... Ima usmjerenja unutar radiologije. Jedna od njih je - operativa. Službeno se zove: intervencijska radiologija. To je, nakon četiri godine specijalizacije, još dvije godine subspecijalizacije.

Koliko ste ukupno učili, nakon mature, kako biste postali to što ste danas?

- Šest godina faks, dvije godine opće prakse, četiri godine specijalizacije, dvije godine subspecijalizacije. Četrnaest godina. No, uz to paralelno se uči za postdiplomski, za magisterij, pa doktorska dizertacija.

Dugo...

- Normalno je to. Znao sam da će tako biti. Godine nakon pedesete čine liječnika potpuno spremnim. Osim toga, mijenja se čovjek.

Radiologija je opasna za liječnika? Röntgen... zračenje...

- Danas više nije, osim u ovoj mojoj operativi... U mom timu su i sestre i inženjeri radiologije. I oni su izloženi zračenju. I ja, naravno. Ali CT, ultrazvuk, magnetska... to nije izloženo zračenju.

Bojite se?

- Ne. Kao kad pitate vozača kamiona boji li se prometne nesreće. Ne mislim o tome uopće. Sad mislim, jer me pitate... Imam zaštitu na sebi. Nosim posebnu uniformu.

Olovnu ploču na prsima?

- Neee. Ne više. To lagane pregače, bolje od olova. Operacija traje četiri, pet sati... Imamo zaštitni prsluk, kao policajci.

Radiolog nije tehnički znalac nego - liječnik.

- Liječnik, da. Pitali su moju suprugu, koja radi u pravosuđu, sutkinja je: kaj je tvoj suprug? Ona je rekla intervencijski radiolog. A oni vele: Kaj? Nije liječnik? Znate, do prije 30-ak godina liječnik radiolog nije ni vidio pacijenta ni razgovarao s njim. Radio je samo snimke i pridonosio boljoj dijagnozi. Pacijent nije ni bio potreban radiologu da bi on donio svoju odluku. Začetak moderne radiologije je u Americi, u Portlandu. Profesor Charles Dotter je 1967. napravio revoluciju u intervencijskoj radiologiji, a uz njega i Nijemac Andreas Grüntzig koji je prvi napravio balon za proširenje krvnih žila.

Što operirate?

- Sve kanale. Sve žile. Arterije i vene. Žučne putove, šupljine u trbuhu, zatvaram ciste, liječim tumore. To je ogromno područje. Vezano je sa svim specijalnostima: onkologija, pulmologija, traumatologija, interna, kirurgija, ginekologija, pedijatrija, neurologija, neurokirurgija... sve. Ja, s kateterima, dolazim do kriznog mjesta, piknem, uđem u žilu... i napravim ono što treba.

Boli to pacijenta?

- Ne boli ništa, osim te prve injekcije kad ga piknem. Radi se sve pod lokalnom anestezijom. Pacijent, najčešće, ode doma odmah nakon moje operacije.

Odstranjujete tromb u žili?

- U situacijama kad se začepe vene. Vene vode krv iz periferije k srcu. Ako se vena začepi, krv ne može normalno protjecati u svom smjeru. Ugrušak tome smeta. Ima raznih uzroka zbog kojih se stvara ugrušak. Ja to očistim i vadim tromb van, posebnim mašinama. Naravno, ja vam pojednostavljeno govorim. Nije baš tako jednostavno... radi se operacija pod rendgen-aparatom, uz obojenu tekućinu pomoću koje vidim strukturu. Digitalna suptrakcijska angiografija, skraćeno DSA, se to zove.

Može li čovjek proživjeti život bez bolesti?

- Moglo bi se dogoditi... ali postoji zamor materijala. Srce stane.

Čovjek može umrijeti zdrav?

- Pa, može. Upravo sam vam rekao. Zamor... Što je čovjek stariji, ipak mu je sve teže....

Ljudi žive prosječno oko 80 godina, a najviše oko 100. Koji bi bio optimum?

- Medicina traži odgovor na to pitanje. Optimum je biti svjestan svog života. Kad toga više nije svjestan... nema više smisla. Život je lijep, to je dar. Optimum? Mene više brine zašto mladi umiru... Zašto djeca umiru? To treba riješiti medicina budućnosti. Ranije je čovjek sa 50, 60 godina bio stariji čovjek. Danas živi sto. Živimo dulje i bolje. Treba raditi i živjeti. To je naš zadatak. Čovjek mora imati obveze da bi bio potpun čovjek. Bog nam je dao mozak. Moj zadatak je imati obitelj, biti liječnik i baviti se sportom. To su moji izazovi i moja sreća.

Jesu li ljudi krivi za svoje bolesti? Nemarni su glede vlastitog zdravlja?

- Često jesu. U svemu treba biti discipliniran. Zašto se prejedati? Zašto puno piti? Zašto puno pušiti? To je nedisciplina. Zašto pojesti dva šnicla kad je dovoljan jedan? Hedonizam ljudima skraćuje život. Apsurdno je: hedonisti su ljudi koji vole uživati u životu, a rade upravo ono što ih košta života. Treba biti ponizan u životu... Umjeren.

Emocije su jače od razuma? Ljubavi? Prijateljstva?

- Što je važnije? Mozak ili srce? Jučer sam baš savjetovao kćeri: ‘Imaš posao, radiš, nailaziš na probleme... Slušaj mozak do razine do koje možeš. Nakon toga odluči kako ti srce kaže’. Ljubav i prijateljstvo su vrhunske emocije. Žena, koju izabereš i voliš, postane ti vremenom prijateljica. Postoji i muška ljubav, u ratu, kad dijelite nedaće. Čovjek bez mozga je klinički mrtav. Čovjek bez srca - isto. Tako je i s emocijom i razumom.

Rekli ste: ženu koju izabereš... Pa, žene izabiru nas.

- Slažem se. U pravu ste. Makar, mi volimo misliti da smo mi, muškarci, izabrali njih. U pravu ste. Ja znam da sam ja izabran. Ne smijem reći ženi da to znam...

Dalmatinac ste?

- Sto posto. Rođen u Splitu u staroj obitelji Vidjak. Imam jak dalmatinski temperament.

Maločas ste spomenuli sport. Kad niste u bolnici vi se - tučete?

- Haahaaahaaaaa... Mene tuku, s obzirom na moje godine, 54, i na moje kile, 103. Sport je društveni kontakt. Izvrsna rekreacija. Štoviše - sport znači živjeti snažno.

Pogotovo vaš sport, MMA. To je nešto poput ulične tučnjave?

- Nije. Postoje pravila. MMA je plemenit sport, malo grublji od ostalih.

Malo grublji?

- Dobro, puno je grublji. Velik je užitak, traži maksimalnu umnu i fizičku snalažljivost. Cilj je pobijediti. Pritom što manje sebe i protivnika ozlijediti.

Natječete li se?

- Ne. Samo treniram, s mlađima od sebe koji su jači od mene. To je izazovno. To je napor. To je znoj. To je, meni liječniku, fantastičan odmor od svih bolničkih tuga, bolesti, smrti, jada, žalosti.

Jesu li vas koji put ozlijedili u tom “kavezu” u kojem se borite?

- Jesu, naravno. Borba je oštra. Potpuno slobodna borba.

Nakon napornog dana u operacijskoj sali jedva čekate ući u “kavez”?

- Često da, moram priznati. To me opušta. Rade sasvim drugi mehanizmi od onih u bolnici. Imam pred sobom vidljivog protivnika, a ne podmuklu skrivenu bolest.

Pričajte mi o MMA... Kako to izgleda?

- Slično je džudu, ali nemamo kimono. Imamo posebne hlače, suspenzor, majicu, gumu pred zubima... amateri nose kacigu na glavi, zaštitu na potkoljenicama...

Bosi ste?

- Da.

Kako nadvladavate protivnika?

- Koristeći bacanja, gušenja, poluge, boks, udarce nogom. Pobjeđuje inteligentniji i okretniji. Često manji i slabiji pobjeđuje velikog i jakog. Kao džudo, rekao sam vam.

Boks nije vaš sport...

- Nisam boksač. Rijetko udaram. Ne mogu se sljedećeg jutra pojaviti u bolnici sa šljivom ispod oka ili sa strganim nosom. Dakle, jiu-jitsu, hrvanje, kickboxing i džudo.

Upotrebljavate i Krav Magu, izraelsku vještina?

- Da. To su surove vještine specijalne policije i komandosa. Najbolji borci u MMA su oni koji dobro znaju jiu-jitsu i hrvanje. Krav Maga nije sport nego je vrhunska borilačka vještina. Sve ovo što sam ja nabrojio su sportovi. Krav Maga s nekoliko udaraca nastoji otkloniti agresiju. Glavni udarci u Krav Magi su u međunožje, grlo i zatiljak. To je zaista brutalna vještina. Nije sport. To je nešto poput ulične grube borbe.

Borba djeluje kao antistres?

- Otprilike. Smiruje mi živce, cijelo tijelo, um. Ne razmišljam ni o čemu drugome dok se borim. Borba je pražnjenje. Čišćenje.

Koliko traje runda? Koliko ih ima?

- Runda je 3 ili 5 minuta. Ima 3 runde. Ukupno 9 ili 15 minuta.

Devet minuta straha?

- Ma, kakvog straha. To je užitak, oporavak.

Nježan ste liječnik?

- Jesam. Vjerujte mi.

Oštar ste borac?

- Jesam.

Imate doktora u borilačkoj sali?

- Da. Pa, ja sam doktor. Uvijek na usluzi, uvijek dežuran.

Imate prijatelja u vašem klubu, Trešnjevci?

- Imam. Sjajni su to momci. Vrhunski sportaši. Mirni. Moralni. Nisu to zločesti dečki.

Djevojke također vježbaju MMA?

- Da. Manje, ali da. Žene se bave i boksom i karateom i taekwondoom.

Treba imati “muda” za taj sport?

- Treba. Znate, treninzi znaju biti žešći od borbe.

Kako završava borba?

- Nokautom ili tapkanjem rukom, što znači predajom.

Je li vas netko nokautirao?

- Bio sam blizu...

Kako biste se osjećali da vi nekoga nokautirate?

- Ne bih se dobro osjećao. Nisam nikoga nokautirao. Znate li vi u kojem sportu ima najviše ozljeda?

Ne.

- U košarci. Zatim rukometu pa hokeju i ragbiju, automobilizmu, skijanju... MMA je tek sedmi na toj listi...

Ima li krvi, vidi se krv?

- Ima. Iz arkade i nosa. Borba se zbog krvi ne prekida.

Kako se branite od pištolja?

- S dvije ruke, s jednom blokirate, s drugom udarate, istovremeno.

Svaki dan trenirate?

- Do prije godinu dana pet puta tjedno. Tri dana slobodnu borbu, dva dana Krav Magu.

Što znači Krav Maga?

- Bliska borba. Borba bez pravila, bez ograničenja.

Ne poznajem nijednog drugog liječnika koji je borac, niti borca koji je liječnik...

- Obje te discipline su individualni i timski napor. U bolnici ovisim o timu. Ako su oni dobri, tada sam i ja dobar. To je, u oba slučaja, pitanje ega. Ali, ego je stavljen u čvrsto određene granice. Riječ je o strasti. Dvije strasti. Ni jedne se ne odričem.

Što je prvo?

- Medicina, liječnik.

Ima li kreativnosti u medicini?

- Ima. Nisam ja jedini koji se bavi angiografijom. Kažu mi da sam dobar. To je vještina primijenjena u medicini. Moram biti kreativan, ako želim pomoći pacijentu.

Što je “bijela smrt”?

- Dijabetičko stopalo. Stopalo, zbog cirkulacije koje nema, ostaje bez krvi. Ljudima se tada noge amputiraju. Grozno je to. Titu su morali odrezati nogu u Sloveniji, danas mu ne bi odrezali nogu. U nekim dijelovima Hrvatske učestalost amputacije noge kod dijabetičara dvanaest puta je veća nego u Velikoj Britaniji. Nije riječ o znanju ili neznanju, već o neopremljenosti. Ova moja bolnica je predivna i sjajno opremljena.

Što smeta razvoju liječništva?

- Amaterizam i administracija u prvom redu. Također, ne mislim da u medicini ima više korupcije nego u drugim djelatnostima. Korupcija u medicini postala je pojam. A, što je s politikom, što s biznisom? Korupcija nije vezana uz struku nego uz ljude.

Bili ste fakin u djetinjstvu?

- Družio sam se sa starijim fakinima, u Trnju, u Cvjetnom naselju. Puno sam naučio...

Kad je sljedeća borba?

- U ponedjeljak rano ujutro. U bolnici. Pobijedit ću... To je moj zadatak, moja dužnost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2023 16:46