Dvori su mu najveći, ali pusti, bazen najljepši, ali prazan, trešnje rodile kao u raju, ali se njima nema tko sladiti. Nema ni gazde, skoro će godina i pol, ali legenda o njemu ostat će ovdje živjeti još dugo. Najveći sin kojega je dala Pogana Vlaka, zaseok od nekolicine kuća i još manje ljudi u hercegovačkom kršu između Hrvatske i Gruda, živi u pričama o radišnom dječaku koji je otišao u bijeli svijet i postao gradonačelnik glavnog grada, ali uvijek se vraćao rodnome selu, poštujući rodnu grudu i tamošnje ljude. Ni USKOK-ove optužnice kojima je bio opterećen, ni dizajnerski namještaj i predmeti na koje je bio slab, a ni upitni izvori financija tu idilu neće narušiti samo u ovom selu.
Duh Milana Bandića, međutim, a to je nešto što...