Ljudska dobrota je čudo, dobila je priliku na Baniji i u sisačkoj okolici pokazati sva svoja lica. Na svojoj koži ovih ju je dana dobro osjetio Željko Suknaić iz Majskih Poljana nakon što mu je potres odnio sve što je stekao u životu.
- Kuću mi je srušilo do temelja, ostao sam bez štale za konje, ma bez svega. Moj prijatelj iz Slavonskog Broda Igor Devčić samo je radi mene otvorio Facebook profil kako bi mogao pokrenuti akciju za pomoć. Uspio je, ali razmjere do kojih je sve to otišlo ja jednostavno ne mogu shvatiti. Prvo je došla jedna ekipa sve očistiti, onda su drugi došli graditi, štala je već pri kraju, treći su napravili temelje za kuću, a četvrti je danas dovezli i već je slažu - čudi se Željko Suknaić koji se s majkom Nadom i ocem Tomislavom bavi poljoprivredom.
Imao je 15 konja, međutim, jedan je uginuo, ne od ozljeda, nego od straha i stresa. Željko je jučer u nevjerici gledao kako mu na labudici stižu dijelovi nove kuće, dvadesetak majstora slaže novi objekt u koji će danas već useliti. Ne radi se o privremenom smještaju nego o montažnoj termoizoliranoj kući koja mu može biti trajno rješenje, spojenoj na struju, vodovod, odvod, s televizorom, grijanjem, klimom, kuhinjom, dvije kupaonice, a sve u gabaritima 10 sa šest metara.
- Ja sam zahvalan svima, meni je u ovom trenutku od svega blokirao mozak i ne mogu uopće pratiti tko je sve dao i koliko doprinosa, jedino što mogu jest reći jedno zajednički i veliko hvala svima - kaže nam Željko.
Začetnik ideje je Dražen Krolo, a arhitekt koji je osmislio projekt uz pomoć dvadesetak prijatelja koji su sudjelovali u gradnji je Ivan Radeljak, čovjek koji je s Ivanom Vulićem suautor projekta dogradnje i rekonstrukcije terminala splitskog aerodroma, za što ga je Medaljom za arhitekturu nagradilo Hrvatsko društvo arhitekata. S ogromnog projekta kakav je bio splitski aerodrom Radeljaku nije nimalo bio problem spustiti se u blato Majskih Poljana, gdje je jučer koordinirao radove. Rekli bismo da ga je ovaj projekt usrećio gotovo jednako kao onaj po kojemu će biti upamćen. - Dan nakon potresa me kontaktirao Dražen i rekao: 'Ivane, ajmo napraviti neku kuću'.
U par dana uoči Nove godine ja sam osmislio nacrt, materijale i količine za gradnju. Preko Facebooka smo pozvali ljude koji bi željeli sudjelovati u projektu. Dobili smo halu u Trilju i javilo nam se više od sto ljudi iz čitave Dalmacije koji su ponudili neki oblik pomoći. Jedan se ponudio za elektroradove, drugi je vodoinstalater, treći je dovezao perilicu za rublje, poklonio tuš kabinu, netko ima keramičke pločice, ovaj radi s knaufom, sedmi slaže kuhinju. U nekoliko dana imali smo sve za kuću - priča nam ovu nevjerojatnu priču arhitekt Radeljak.
Odmah su prionuli izradi, slagali su je u komponentama u tzv. suhom prostoru tako da bude "transportabilna" po principu Lego kockica, a onda je rastavili i posložili na tegljač i kao specijalni teret dopremili jučer ujutro u Majske Poljane. S teretom je, dakako, stigla i radišna ekipa. Počeli su graditi nešto što je trebalo poslužiti kao privremeni smještaj, a onda putem shvatili da bez problema može poslužiti za trajno stanovanje, jer je kvalitetna i vrlo funkcionalna, s dvije spavaće sobe, svaka s kupaonicom, dnevnim boravkom i kuhinjom.