Tomislav Mihaljević pred sobom rasprostire list papira A3 formata potpuno iskrižan kvadratima fluorescentnih boja. Na papiru je kalendar za 2019. godinu, a svaka boja označava jedan segment njegova života - sastanak s upravom je žuto, putovanja su plava, zeleno su jedne vrste poslovnih obeza, a narančasto druge, dok su dragocjeni i rijetki tragovi ljubičaste boje privatno vrijeme, vrijeme za sebe i obitelj.
Ljubičaste ima jako, jako malo.
Prolazi prstom preko kalendara i pokazuje mi gdje će biti u tih 365 dana. Svaki božji dan u sljedećoj godini već mu je isplaniran i bezeciran, pojedini do u detalje. Neprestano je na putu, skoro nikada i nigdje dulje od jednog ili jednog i pol dana.
“To je ono što morate učiniti i na što morate biti spremni na ovakvoj razini”, govori.
Koja je to točno razina? Pa, činjenica da je u današnjoj slavom opsjednutoj kulturi ime Tomislava Mihaljevića u Hrvatskoj relativna nepoznanica prilično je, zapravo, očekivana kada se u obzir uzmu izvrnute vrijednosti. Jer kada se pogleda činjenično stanje, ne bi bilo pogrešno ustvrditi da je on trenutno daleko najutjecajniji i najuspješniji hrvatski menadžer. Cleveland Clinic, američka megaklinika kojoj je Mihaljević od 1. siječnja predsjednik i CEO, trenutno zapošljava više od 60 tisuća ljudi, ima godišnje prihode od oko 10 milijardi dolara, svake godine liječi više od 7,5 milijuna pacijenata i tako dalje i tome slično - svaka brojka vezana uz to mjesto je impozantna i luđa od prethodne. Ilustracije radi, dakle, budžet klinike kojom upravlja Mihaljević je oko pet puta veći od budžeta hrvatskog Ministarstva zdravstva, a pod njegovom upravom radi više ljudi nego što je na svom vrhuncu zapošljavao cijeli Agrokor. Ili može i ovako: projekcija cijelog hrvatskog državnog proračuna za sljedeću godinu je ispod 20 milijardi dolara, što je samo dva puta više od količine novca koji će okrenuti Cleveland Clinic. Koja je, spomenimo i to, non-profit ustanova, dakle nema nikakve dioničare kojima mora polagati račune i isplaćivati dividende, nego se sav profit - a lani je to bilo nešto manje od 400 milijuna dolara - investira natrag u sustav. Riječ je, inače, o klinici koja je redovito na vrhu liste najboljih američkih bolnica, poglavito na polju kardiologije i kardiokirurgije, u čemu su najbolji na svijetu. Upravo na tom polju u klinici Cleveland je radio Mihaljević dok je još prakticirao medicinu, prije nego što je postao prvi čovjek uprave.
Dočekao me na vratima svog ureda, s ograničenom količinom vremena i širokim osmijehom. Visok i vitak tip, lagano prosijede kose, precizno krojeno i fino odijelo, malo prevelike naočale. Pruža ruku i kaže “Tomi”. Najčešće inzistira da ga tako zovu svi, Tomi ili Tom. Ured ni izbliza ne podsjeća na mjesto kroz koje prolaze milijarde dolara, ni veličinom ni uređenjem. Mali okrugli stol za sastanke i veliki, ogromni radni stol za kojim Mihaljević uvijek radi stojećki i gledajući u televizor što mu služi kao monitor. Asketsko uređenje narušavaju tek dvije slike na zidovima, samo mali djelić kolekcije umjetnina koju posjeduje klilnika Cleveland i koja navodno vrijedi više milijuna dolara. Sve donacije.
“Mi se brinemo za najbolesnije ljude na svijetu. Ne postoji nijedna bolnica u kojoj su ljudi koji su toliko bolesni. Iz cijele Amerike dolaze pacijenti iz drugih bolnica kada su u situaciji kada im nitko drugi ne može pomoći. Upravo je to diferencirajuća karakteristika klinike Cleveland. Osim toga, jedinstveni smo još po nekim stvarima, recimo, mi koristimo robote u nizu operacija - bubrega, gušterače, pluća, srca… Samo na ovom kampusu imamo 12 robota. Pacijenti dolaze iz cijelog svijeta upravo zbog takvih operacija, jer je razlika velika, nakon dva ili tri dana možete na posao. Najpoznatiji smo za liječenje kardiovaskularnih bolesti, prva bypass operacija na srcu je obavljena ovdje. Prva dijaliza bila je ovdje. Puno prvih stvari koje su promijenile način brige za pacijente dogodile su se na klinici Cleveland. Nedavno smo preuzeli još 4 bolnice u Floridi i s time smo došli na preko 60 tisuća zaposlenika i sa 8,5 milijardi dolara prihoda dolazimo na oko 10 milijardi. Imamo i svoje ispostave drugdje po Americi, u Torontu, u Abu Dhabiju, a do 2021. godine, kada ćemo obilježiti stotu godišnjicu klinike, nadamo se da ćemo otvoriti i našu bolnicu u Londonu, koja će se nalaziti preko puta Buckinghamske palače, u staroj zgradi koju upravo potpuno renoviramo. Plan nam je dalje se širiti u Emiratima, krenuli smo u Kinu, dalje ćemo se širiti u Americi, poglavito na Floridi. To je geografski, a konceptualno smo jako zainteresirani za nove tehnologije, posebno digitalne. Uvjereni smo da će se u sljedećih deset godina veliki dio usluga za koje se sada odlazi liječniku moći pružati digitalno”, govori Mihaljević.
Kardiokirurg Tomislav Mihaljević pokazuje bivšem predsjedniku Baracku Obami i njegovoj savjetnici Valerie Jarret robota za operacije srca
Kako ta e-medicina budućnosti izgleda u praksi već je sada donekle vidljivo u klinici Cleveland. Recimo, svi njihovi kreveti na intenzivnoj njezi, a to je u 13 različitih bolnica u Clevelandu i još 5 na Floridi, svi se nadgledaju iz jednog komandnog mjesta koje oni zovu bunker. Svaki pacijent ima monitor, a u bunkeru se nalazi veliki broj specijalista koji uz pomoć velikog broja tehnoloških alata i uz puno prediktivne analitike prate status svakog pacijenta i mogu izravno intervenirati s distance. Mogu nazvati sestru i reći da pacijent u krevetu broj 3 ima promjenu tlaka i da mu treba promijeniti dozu lijeka da ga se stabilizira, na primjer.
“Iz jednog kontrolnog mjesta se nadziru i svi pacijenti koji imaju epilepsiju, uključujući i pacijente iz Abu Dhabija. Ako ovdje obavite operaciju ramena i odete kući u Zagreb, kada trebate kontrolni pregled, koji je relativno jednostavan, ne morate ići na avion i u Cleveland, to možemo obaviti preko telefona. S novom generacijom digitalne tehnolgije promijenit će se način brige za pacijente. Veliki broj ljudi koje liječimo danas ima kronične bolesti. Nema nikakve potrebe da se za mnoge stvari odlazi liječniku, nego se može raditi s distance. U budućnosti će medicina biti puno više individualizirana. Svi smo mi drugačiji,
5 miligrama nekog lijeka neće jednako utjecati na mene i na vas, a većina tih razlika danas se ignorira. Medicina budućnosti će se prilagođavati pojedinom pacijentu”, objašnjava Mihaljević.
Reći da je Cleveland lijep grad bilo bi negiranje samog koncepta ružnoće; osim “downtowna”, strogog središta grada s izraženom Art Deco vibrom, i dosta interesantnog područja na ušću rijeke Cuyahoga u gigantsko jezero Erie, sve ostalo je manje-više sivilo i čemer. Dio grada gdje se nalazi Cleveland Clinic je po mnogočemu tipična američka urbana cjelina - široke ulice stvorene za promet automobilima koje obeshrabruju svaki pokušaj hodanja, bezlične zgrade, ogromna parkirališta na nekoliko katova. Moguće je hodati doslovno kilometrima a da ne sretnete drugog pješaka. U gustoj urbanoj cjelini, to je neopisivo jeziv osjećaj. Cleveland Clinic se tim područjem širi čim se otvori prilika, uvijek im treba više prostora, prostora koji je ograničen. Pa tako čim nešto u susjedstvu propadne ili se netko odseli, nekretnina se kupuje i u pravilu temeljito preuređuje ili pak ruši i gradi iznova. Rezultat je ogromni kampus od skoro 50 zgrada rasprostranjenih na nekoliko kvadratnih kilometara. Sve te zgrade - ili barem velika većina - spojene su pješačkim hodnicima, staklenim tunelima koji nadvisuju ulice. Pa je tako moguće prehodati s jednog na drugi kraj klinike Cleveland, prepješačiti dva ili tri gradska kvarta a da se ne kroči na cestu. Sama klinika neraskidivno je povezana s identitetom grada čije ime nosi, tu se liječi veliki broj stanovnika, ovo je drugi najveći poslodavac u cijeloj saveznoj državi Ohio. Prvi je Walmart, kao i u većini drugih američkih država.
Mihaljević je u Cleveland došao 2004. godine kao kardiokirurg. Izveo je tu više od 3000 operacija, a specijalizirao se za minimalno invazivne i robotski asistirane procedure. To je ono po čemu je Mihaljević izgradio doista veliko ime u medicini i kirurgiji. On je i doveo taj program na Cleveland Clinic 2006. godine i razvio do neslućenih visina. Riječ je o operacijama koje, procjenjuje Mihaljević, i sada radi samo 6 ili 7 ljudi u svijetu, barem na razini na kojoj se to radi ovdje.
“Sve operacije na srcu su se u pravilu izvodile tako što se otvori prsni koš, s velikim rezom i presijecanjem prsne kosti. U ovom slučaju se kroz male, male rezove na strani prsišta uvode robotski instrumenti i cijelu operaciju možete izvesti kroz rez koji je tek nekoliko centimetara. Uđete unutra s kamerom, malim robotskim instrumentima i rukama pa možete ući u srce, izaći i obaviti unutar srca sve što trebate uz puno manje problema za pacijenta.”
Dok se izvodi operacija kirurg sjedi u kutu operacijske dvorane za svojom konzolom, koja se zove Da Vinci. Na njoj su dva joysticka i svojevrsne naočale za virtualnu stvarnost i operacija se izvodi na način na koji bi se, ugrubo rečeno, igrala video igra. U praksi, to znači da bi se operacije potencijalno mogle izvoditi tako da liječnik sjedi za konzolom u Clevelandu, a pacijent je u operacijskoj dvorani u Abu Dhabiju, pogotovo sa skorašnjim prodorom 5G tehnologije.
“Tehnički je to moguće izvesti danas, možda baš ne operaciju srca jer su latencije izuzetno važne, ali neke druge da. Tehnologija tu nije problem, nego su limitacije etičke i pravne naravi. Naime, što ako se nešto ozbiljno dogodi a osoba koja je primarno odgovorna nije uz pacijenta?”, kaže doktor Tom.
Prije klinike Cleveland Mihaljević je sedam godina proveo kao predavač na Harvardu i kao kirurg u Brigham and Women’s Hospital u Bostonu te u Boston Children’s Hospital, a prije dolaska u Ameriku bio je na Sveučilištu u Zürichu. Medicinu je pak diplomirao u Zagrebu, na Medicinskom fakultetu.
“Ljudi obično misle da je ovo produkt nekog plana, ali ja nisam mogao ni sanjati da ću raditi ovo. To se odvilo kao niz epizoda u životu kroz koje prolazite. Kada krenete iz Hrvatske, posebno tih godina, nije bilo ni informacija, interneta, zemlja je bila u ratu. Vrlo je malo ljudi dotad napravilo karijeru u Americi i morao sam sve otkrivati korak po korak”, navodi.
Kada je došao u Cleveland, zatekao je brojne Hrvate među liječnicima i ostalim osobljem, mnogi od kojih na klinici rade još i danas. Pronaći nekoga tko će reći išta loše o svom sadašnjem šefu bilo je nemoguće, ali se čini da je riječ o iskrenim sentimentima, ne o kurtoaziji.
“Tomi je uvijek bio superveliki profesionalac i stručnjak”, kaže anesteziolog Andrej Alfirević, Zagrepčanin koji je na klinici Cleveland od 2001. godine. “Uvijek je bio entuzijastičan i imao je jasnu viziju o tome što želi raditi i to ga je i dopeljalo do ove pozicije. Znam ga i privatno i profesionalno, vrhunski je stručnjak kaj se tiče kardijalne kirurgije i uvijek je bilo ugodno s njim raditi u sali. Puno smo noći proveli zajedno. Sada, kao CEO, vrlo je korisno to što je krajnje izravan i jasan u svojim odlukama i idejama i vrlo ih precizno prenosi drugima. Točno zna što želi i to će bez krzmanja reći”.
To je, plus-minus, ocjena koju će o Mihaljeviću reći praktički svaki od zaposlenika klinike, a s tom recenzijom složit će se i on sam.
Tomislav Mihaljević
“Ja nastojim biti onakav kakav sam uvijek bio, tretiram ljude onako kako bih htio da se ophode prema meni. Možete biti odlučni i odrještiti a da ne budete grubi. Ja sam zapravo vrlo izravan i odrješit, to je jako bitno za ljude koji vode veliku organizaciju i koji imaju veliku odgovornost, ljudi moraju znati što želite i moraju vam vjerovati i onda kada im govorite nešto što ne žele čuti. Jedna od velikih stvari je da budete na neki način predvidljivi. Ljudi moraju pretpostaviti kako ćete se postaviti u bilo kojoj situaciji. Jedna od stvari koje čovjek nauči, pogotovo u ovoj zemlji - a ja sam veliki pobornik Sjedinjenih država i kulture rada koja ovdje vlada - da biste vodili organizaciju morate biti ono što jeste, ne možete nastojati biti netko drugi”, govori Mihaljević.
Štoviše, kako bi se približio zaposlenicima Mihaljević je uspostavio novi program - “Run with the CEO”. Može se prijaviti bilo tko od zaposlenika. Sve što je potrebno je doći u 5 ujutro na dogovoreno mjesto i trčati pet kilometara s Mihaljevićem.
“Ograničili smo na 25 ljudi, da ne bude baš prevelika grupa, i obično se sve razgrabi u par minuta. Samo je bitno da imaju nešto kondicije, zavrtimo pola sata i to je prekrasno, imaš mogućnost interakcije s ljudima s kojima inače nemaš priliku pričati”, govori Tomislav Mihaljević.
Mario Škugor, endokrinolog iz Zagreba koji u klinici Cleveland radi od 2000. godine, a u Americi je od 1993., kaže da nije nimalo iznenađen uspjehom svog kolege i prijatelja.
“Tomi je vrlo jednostavan za raditi. Biznis se obavi vrlo brzo, u jako malo vremena. Ne zaboravlja ono što obeća. Užitak je raditi s njime i ima kvalitete koje su potrebne za tu poziciju. Nije mi bilo čudno kada ga je odbor povjerenika klinike za tu funkciju izabrao jednoglasno, iako sam se bojao da će mu prigovarati zbog godina, da je sa 55 godina premlad za taj posao. Medicina je ipak specifična, iskustvo je presudno, ali on je imao sasvim dovoljno iskustva, i to na vodećim pozicijama”, kaže Škugor.
Naravno, spomenuti odbor nije Mihaljevića izvukao direktno iz operacijske sale i postavio za CEO-a kada je u mirovinu otišao dotadašnji šef Toby Cosgrove. Naime, prethodnih sedam godina zagrebački kirurg proveo je u Abu Dhabiju, gdje je prvo kao predstojnik i potom kao CEO na noge postavio tamošnju ispostavu klinike Cleveland. Riječ je o jednom od najvećih zdravstvenih projekata na svijetu koji je etiketiran kao prva prava američka bolnica izvan SAD-a. U supermodernom zdanju zdanju od 400 tisuća kvadrata radi više od 5000 zaposlenika iz više od 80 zemalja. Mihaljević je bio ključan u građenju te bolnice od nule, sada tamo funkcionira program transplantacija te robotička kirurgija. U Abu Dhabiju je Mihaljević, uz funkciju CEO-a, još radio operacije i držao dežurstva. Tek kada je preuzeo upravljanje cijelom klinikom prestao je s kirurgijom. Mnogi ga, naravno, pitaju nedostaje li mu. Kaže da ne.
“Ne, jer sam cijeli svoj život proveo u sali, od 25. godine pa sve do sada, skoro 30 godina. Za mene kirurgija nikada nije bila droga u smislu da osjećam neki žar, nego nešto što činim u funkciji pacijenta. Sama tehnička strana je vrlo interesantna, posebno ovo što sam ja radio, robotska kardiokirurgija koja je izuzetno komplicirana, i ljudi bi mislili da se teško odviknuti od nečega takvoga, i da biste bili dobri u tome morate raditi svaki dan, cijeli dan. Kada preuzmete odgovornost za organizaciju kao što je naša morate zatvoriti određena vrata. Postoje tu drugi ljudi koji očekuju da njima posvetite 100 posto svoje pažnje, jer taj sam posao preuzeo”, govori.
Sva ta laserski fokusirana pažnja, naravno, uzima svoj danak. Bilo bi pravo čudo da nije tako. Pitam ga ima li ikada išta slobodnog vremena. Prasne u smijeh.
“To je dobro pitanje… Gledajte, moj dan je dugačak, stalno sam u pogonu. Obično imam koji sat kad dođem doma, ali tijekom tjedna je to relativno malo vremena. Dižem se u 4.30 sati, vježbam od 4.45 do 5.30, u 6 sati sam u autu i u 6.10 sam u uredu. Onda radim do 6 ili 7 sati, obično imam jednu večeru ili neku drugu društvenu obavezu, to je jedno četiri puta tjedno, tako da dođem doma oko 20 ili 20.30 i ne ostaje puno vremena, moram spavati”, nabraja.
Nažalost, neizbježno trpi i Mihaljevićev obiteljski život. Još u svojim prvim godinama u Clevelandu vjenčao se s kolegicom s klinike, dermatologinjom Ivom Fattorini, s kojom ima dvije kćeri, danas 12-godišnje blizanke Nellu i Mayu. One sada žive u Londonu s majkom i Mihaljević koristi apsolutno svaki trenutak da provodi vrijeme s njima, koliko god to komplicirano bilo.
Naravno, s tako istaknutom funkcijom dolaze i brojne društvene obveze u zajednici, posebno u Americi, posebno ako ste na čelu neprofitne ustanove, pa još i medicinske. Mjesečno se Mihaljević barem jednom nalazi s gradonačelnikom Clevelanda, često i s drugim političarima kao što su guverner John Kasich i oba senatora države Ohio. Ima određenu prisutnost i u Washingtonu, kaže zagonetno. Tu su i internacionalni biznisi u Abu Dhabiju, Londonu i Torontu, mora voditi računa o bolnicama na Floridi i u Nevadi. U svim tim gradovima, saveznim državama i državama mora, dakle, ostvarivati kontakte s političarima, istaknutim pripadnicima društvenih zajednica, vodećim biznismenima.
“Te socijalne i političke funkcije oduzimaju mi sigurno oko 20 posto vremena. Živaca? Ne pretjerano puno. Moj je posao da imam puno interakcije s ljudima, da na najbolji način predstavljam organizaciju koju vodim”, kaže stoički Mihaljević.
Iako je veliki ljubitelj košarke i nekadašnji igrač i premda je Cleveland Clinic sponzor i liječnička služba Cleveland Cavaliersa, Mihaljević nikada nije upoznao LeBrona.
“Da, tako se pogodilo. Znam cijelu upravu i puno ljudi iz kluba i često sam na utakmicama, zvali su me i da putujem s njima, ali jednostavno nisam mogao. Nisam imao vremena”.
Premda je ovaj posao preuzeo tek prije nepunih godinu dana, nije iluzorno zapitati se što je sljedeće za Tomislava Mihaljevića. Nesretnog Tihomira Oreškovića su i s prilično slabijim CV-jem i lošim poznavanjem hrvatskog jezika dovukli iz Kanade i montirali za premijera, što bi tek mogao on, pokušavam ga isprovocirati. Ne da se navući na led, možda i zato što je sa svojim kredencijalima u situaciji da se, ukoliko želi, ne mora zadovoljiti hrvatskom politikom, nego bi imao mjesta u Washingtonu.
“U zadnje vrijeme mi puno ljudi govori da bih trebao ići u politiku, ovdje u Americi. Ali ja sam potpuno zaokupljen poslom koji radim, to je golema odgovornost. Ako sam dosad nešto naučio o poslu to je da nema zamjene za težak rad. Talent je super, ali ako ne radiš više od svih drugih u prostoriji, nemaš velikih izgleda za uspjeh. Ovdje imam još jako puno posla”, poručuje Tomislav Mihaljević.