William Reid je tijekom posljednje dvije godine potrošio samo pet i pol dolara, odnosno nešto manje od 40 kuna, na hranu.
Naime, Reid predano i u svakom slobodnom trenutku kopa po kontejnerima ispred supermarketa i skuplja statke hrane koju dućani bacaju. Kaže da jede odlično i da se gosti!
Student filmske umjetnosti i elektroničkih medija na sveučilištu u Washingtonu još je u kolovozu 2014. godine odlučio da više neće kupovati hranu i odonda se gosti voćem, povrćem, mesom, mlijekom i slatkišima koje bacaju supermarketi i dodaje da se od te hrane nikad nije razbolio i da mu nikad nije nedostajalo zdravih namirnica.
‘Moj se život uvelike razlikuje od drugih. Drugi ljudi kupuju hranu, a ja idem iza dućana da vidim što se nudi. I pritom donosim jednake odluke o tome što ću jesti, kao i bilo tko drugi’, rekao je Reid za Huffington Post.
Premda je kopanje po kontejnerima u potrazi za hranom uglavnom legalno u SAD-u, neki su gradovi zabranili takvu praksu.
Mladi Reid kaže da se oko 40 posto ukupne hrane u SAD-u ne pojede, a ipak jedno od sedam američkih kućanstava nema dovoljno hrane na stolu. ‘Mislim da bi se ljudi iznenadili koliko se kvalitetne hrane baca’, dodao je.
S ovom je praksom počeo još početkom 2014. godine kad je volontirao za organizaciju Food Not Bombs koja skuplja neprodanu hranu iz dućana i distribuiraju socijalnim dućanima koji daju dalje onima kojima treba. Nakon što je nekoliko mjeseci skupljao hranu za organizaciju, shvatio je da to može i on jesti, bez da potroši imalo novca.
U kolovozu te godine počeo je jesti isključivo ono što skupi, a početkom ove godine prešao je na veganstvo. I to ne zbog životne filozofije, već zato što mu je ovo postalo prejednostavno, trebao mu je novi izazov.
Unatoč tome što vegansku hranu nije toliko lako naći i što je u posljednjih mjeseci izgubio nekoliko kilograma, Redi i ne troši previše vremena na traženje. Kako kaže, treba mu otprilike isto vremena koliko čovjek potroši u šopingu.
‘Mislim da ljudi imaju predodžbu da velik dio dana posvećujem pronalaženju hrane, ali obiđem nekoliko kontejnera u susjedstvu i za 15 minuta imam obrok’, objašnjava.
Ipak, ne mogu svi tako živjeti. Ljudima s obiteljima, poslovima s fiksnim radnim vremenom ili onima koji se brinu oko toga kako bi ih drugi doživljavali, to sigurno nije lako. Međutim, Reid nema za cilj potaknuti druge da rade isto što i on, već skrenuti pažnju na nenormalnu količinu hrane koja se baca.
O svemu tome snima dokumentarac koji će biti gotov do kraja godine i biti dostupan na početku 2017.
Na što je onda potrošio 40 kuna ako je toliko dobar u skupljanju hrane?
Dok je snimao film u Marylandu, ostao je bez hrane pa je morao pojesti nešto na što je naišao, a za kupiti je našao grickalice i energetske pločice. ‘Bio sam slab, to čak nije bila ni prava hrana’, rekao je Reid.