Prošlo je točno deset mjeseci od razornog potresa. Prvo smo čekali statičara, pa smo čekali crvenu naljepnicu, a potom i alternativni smještaj. Ništa od toga nismo dobili. Onda smo čekali da se izglasa Zakon o obnovi Zagreba. Pa opet ništa. A cijelo to vrijeme molili smo sve gradske i državne službe da nam donesu kontejnere. Njih smo dobili nakon višemjesečnih moljakanja. Ali ne one stambene, već građevinske. Bez sanitarnog čvora, bez tuša, bez namještaja. Kutijicu. Kutijicu koja bi trebala biti naš novi dom? Sad skupljamo bezbroj dokumenata koji su potrebni za obnovu i čekamo najavljeni minus sedam ispod nule, koji sutra najavljuju prognostičari. Da, život u Zagrebu je uistinu lijep i obećavajuć, priča nam pomalo ogorčeno mlada majka, 28-godišnja medicinska sestra ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....