Kad pozira, Laura je najsretnija na svijetu. Otvori ormar, izvuče četiri ili pet komada odjeće pa se presvlači i šeće po sobi. Još ako se domogne šminke, nitko veseliji od nje.
Ona ima četiri godine, živi u Rijeci, ali daleko od toga da joj je život igra. Laura Filipaj ima sindrom Down i većina dana prolazi joj u vježbama. Kineziterapija, muzikoterapija, logoped, defektolog, senzorna terapija, program rane edukacije Hureka, a od jeseni počinje učiti engleski jezik.
Uz sve to, Laura je i prva hrvatska manekenka sa sindromom Down.
Prva koja je s dječakom Kristijanom, koji također ima Down, odradila modnu kampanju, prva koja nosi revije, a odnedavno je i jedina Hrvatica koja je ambasadorica australske organizacije Celebrate T21 koja diljem svijeta podiže svjesnost o tom kromosomskom poremećaju.
Sve njene gaže
O Lauri brine modna agencija Fashion Team iz Zagreba. Osim kampanje za brand dječje odjeće Looly Boo, prije dvije godine snimala je za Johnsonov baby kalendar, redovito pozira za kalendare udruga za Downov sindrom, a revije je nosila u West Gateu i Importanne centru. U kolovozu će imati dosad najvažniju gažu - gostovat će na reviji kreatorice branda Stehlik by Anja Stehlik u Puli.
- Velike emocije su me obuzele kad sam vidjela njezini prvi jumbo plakat u Rijeci - kaže nam njezina majka Larisa Porčić Filipaj dok djevojčica zaigrano pozira našem fotoreporteru.
- Parkirala sam ispod njega i gledala u to dvoje prekrasne djece. Gledala sam Lauru i kroz glavu su mi prolazile sve one loše stvari koje čujemo kad nam se rode djeca s Downom. Mislila sam: Kako griješite! Nemate vi pojma što je ljubav, što je emotivna inteligencija, što je to živjeti život punim plućima i veseliti se malim svakodnevnim stvarima koje mi uopće ne primjećujemo.
Pogriješili ste kad ste rekli da će nam život biti žrtva. Pogriješili ste da smo jadni, ali u jednom ste bili u pravu. Naši životi nikad neće biti isti, ali će biti bolji - kaže Larisa. Sin ju je tada, prisjeća se, gledao u nevjerici i pitao je zašto plače kad je Laura tako prekrasna.
Laura još ne priča da bi nam mogla reći sve što želi o svojoj manekenskoj karijeri. Ali majka Larisa kaže da obožava pozirati, posebno dok paradira pred ukućanima. Pod svjetlima reflektora Laura je uvijek dobro raspoložena. Organizatori revija i snimanja njoj i mami uvijek izlaze ususret i olakšavaju im, paze da ne čeka dugo da bi izašla na pistu ili pozornicu.
- Uvijek idem s njom na pozornicu. Iznenadila me lani kad me na reviji u West Gateu nježno odgurnula pokazujući da želi dalje hodati sama. Svima u publici to je bilo baš simpatično. Bili su oduševljeni i puno su joj pljeskali - priča mi Larisa.
Kao izlet
Ona je ta koja sve organizira do detalja tako da Lauri sve izgleda kao izlet. Važno je da joj se nastup predstavi kao igra, a djevojčica u njoj očito uživa.
- Želja i cilj mi je da se Laura pojavi u kampanji nekog velikog branda kako bi je cijela zemlja još bolje upoznala i kako bi što više ljudi uvidjelo da i drukčije može biti lijepo. Na taj način razbijamo predrasude o ljepoti i predrasude o sindromu Down. Svako dijete želi biti prihvaćeno i voljeno, pa tako i Laura. Nema razloga da ne bude, zar ne - kaže mama.
Laura još ne zarađuje od svojeg “posla”, riječ je o svojevrsnom volontiranju. Ponekad dobije sitni darčić koji je razveseli.
Budući da put i smještaj plaćaju sami, ne pristaju na svaku reviju jer je obitelji to financijski prezahtjevno.
- U ovaj svijet Lauru guram isključivo zbog inkluzije. Želim dati elan drugim mamama. Ne stignem previše s dvoje male djece i njezinim programom koji ima, ali izvagala sam što je važnije. Prioritet je njezino zdravlje i napredak, ostalo je šlag na torti - smatra Larisa.
Njen cilj je osvijestiti javnost da i jedna mala djevojčica s kromosomom viška može sve što poželi, da može ostvariti svoje snove.
- Najvažnije je pokazati novim roditeljima, obiteljima djece sa sindromom Down da će sve biti u redu i da nije tako strašno kao što se čini na početku. Život je lijep, ali s djetetom ljubavi još je ljepši - kaže Larisa.
Zato je i nastala Facebook stranica “Dan u Laurinom životu s Downom”. Stranicu je njezina mama pokrenula nakon Laurina 1. rođendana i donijela im je jako puno prijateljstava, a pomogli su mnogim bebama i njihovim roditeljima.
- Pomažem koliko mogu jer mi je jako važno, kako za moje dijete, tako i za druge bebe sa sindromom Dawn, da su dobro. Tako da sam oduševljena s Laurinom publikom koja je bodri i prati na njezinu životnom putu gdje ima i uspona i padova, ali je važno nikad ne odustati. Samo nebo nam je granica - govori Larisa.
Malena je i jedna od ambasadorica australske organizacije Celebrate T21, gdje su je izabrali kao jedinu Hrvaticu pa sudjeluje u njihovim zajedničkim projektima. Uz pomoć te organizacije Larisina je željela pomoći hrvatskim mamama koje se tek susreću s tim sindromom. Laurina druga vrtićka godina je završila i sad ima ljetnu pauzu. Ide u poludnevni program jer nakon ručka i spavanja tek kreće njezin svakodnevni program vježbanja.
- Radimo sve što možemo kako bi Laura počela govoriti jer zna samo nekoliko riječi, a vjerujemo da nam ima puno toga reći pa joj na ovaj način pokušavamo pomoći da i govor krene kao ostale razvojne faze - objašnjava nam mama.
Osim Laure, tu je i njezin stariji brat Lucas koji najesen kreće u 1. razred osnovne škole. On je njezin idol i najveća ljubav u životu.
Lagan porođaj
- Kad sam je zagrlila nakon porođaja i osjetila onu posebnu vezu, doznala sam da nije došla sama nego u društvu tog nepozvanog Downa. Nije bilo lako. Borila sam se sa sobom i sa svim emocijama koje dotad nisam poznavala, ali brzo sam napravila rez u glavi i rekla sebi: ‘To je to. To je tvoja bolja verzija. Skupa ćete proći sve izazove, skupa ćete pomicati granice i skupa ćete živjeti ljubav’ - prisjeća se i kaže kako je i njihov život ponekad težak.
- Često ne znate kako dalje, ali postoje i one bolje strane života, one zbog kojih ne odustajemo nego nastavljamo iščekujući snove da se ostvare. Tako je i kad vam u život uđe dijete s teškoćama u razvoju. Međutim, ako ste u potpunosti prihvatili svoje dijete i ako mu se predate i pustite se da vas vodi ta nevina ljubav, svaki izazov koji dođe ispred vas je nevažan - govori. Za kraj ima molbu: “Prihvatite različitost, prihvatite ju zbog sebe i svoje djece. Vjerujte mi, zbog toga možete biti samo sretniji u životu”.