Kakav bi svijet bio da se svi više smiješimo umjesto da se vrijeđamo

U posljednje vrijeme budim se sretna. Veselim se danu koji slijedičim otvorim oči. Navečer žalim što je dan već prošao. Od Novegodine do sada vrijeme mi je proletjelo. Ima dana, naravno, kadasve krene krivo od trenutka kada se probudim. Takvi dani me progonemjesecima. Primijetila sam u posljednje vrijeme kako mi se svemirosveti svaki put kada uzmem život zdravo za gotovo ili kada sežalim na sitnice. Poput lavine, samo me sustignu loši događajijedan za drugim. Nisu to nikakve velike tragedije, ali su onestvari koje u tom trenutku baš nikako ne trebaš.

Od nekoć jakodruštvene osobe postala sam jedna od onih koja više voli ostatidoma. Možda to dođe s godinama, a možda i s prijašnjim iskustvom.Moj razlog je uglavnom to što u Londonu nemam previše prijatelja, ai da bih se s njima...