Martina se još donedavno najviše brinula zbog vjenčanice, potom zbog vjenčanja općenito, a danas ju više ništa zbog velike vjerojatnosti da će njezino vjenčanje biti odgođeno - ne zabrinjava. Štoviše, sada tješi rodbinu i prijatelje što vjenčanja možda neće biti. Točnije, Martina će se 20. lipnja sigurno udati, ali nema pojma hoće li sudbonosno da izreći pred 250 ljudi ili pred njih četvero plus matičar.
- To više nije važno, samo da smo svi zdravi - pragmatična je buduća mladenka, kojoj se koronavirus umiješao u godinu i pol planiranja svečanog dana. - Osam godina smo u vezi, a vjenčati se planiramo otkad smo se prije dvije godine, svatko iz svojeg sela u Međimurju, zajedno preselili u Čakovec. Zaručili smo se i prije godinu i pol rezervirali termin u restoranu - počinje priču Martina Mikulić (29).
Pazila na svaki detalj
Kao planiranju sklona osoba, željela je, kaže, da sve do zadnjeg detalja bude pomno isplanirano. Godina i pol bila joj je taman da bez žurbe dogovori svaki detalj.
- Ako je nešto za cijeli život, a ja se nadam da moje vjenčanje jest, onda se tome treba u potpunosti posvetiti. Prvo je trebalo pronaći savršeni datum, a meni se baš činilo da je to 20. lipnja 2020. Taj je datum u željenom restoranu bio zauzet, ali me zaručnik nagovorio da prihvatim onaj tjedan dana ranije, 13., kojem nisam baš bila sklona. Jasno je zašto, a i zašto je baš 13. bio slobodan - smije se, inače praktična, ali kad je riječ o vjenčanju 13. praznovjerna Martina. Ne nadajući se ničemu, zamolila je neka joj ipak jave oslobodi li se “njen” datum.
Uhvatili dobar datum
- Ni punih tjedan dana kasnije, baš to se dogodilo, budući mladenci su otkazali i dan je bio naš. Super je krenulo. S dovoljno vremena pred sobom, angažirali smo ljude koji su bili naš prvi izbor. I fotografkinju Martinu Strahija, rasvjetu, tortu, crkvu, djevojčicu za crkvu, cvjećarku, bend, kolače... Baš sve je išlo kao po loju. To je prednost dugačkog planiranja. Ruku na srce, vjenčanje se može isplanirati i za dva mjeseca, ali onda ne dobiješ najbolje, nego ono što je ostalo - upozorava.
Kad znaš što hoćeš, a to što želiš je najbolje, onda to i košta, pa su Martina i zaručnik Dario Blagus (31) dosad na kapare i neke “sitnice”, kako kaže, potrošili oko 20.000 kuna. A, to nije ni 20 posto od ukupno predviđenog budžeta, 150.000 kuna. Budući da je njihova svadba planirana od podneva, trošak uključuje i svečani ručak.
Nakon godinu dana planiranja i dogovaranja, na red je došlo ono mladenki najvažnije - vjenčanica. Za nju je to bilo mučno iskustvo, a i danas je. Za oko i srce zapela joj je haljina u renomiranom salonu vjenčanica.
- Na prvi sam se pogled zaljubila u jednu haljinu, pritom mi je i sjajno pristajala. Prodavačica je rekla cijenu od 32.000 kuna. Bilo mi je to suludo dati za haljinu, ali nisam željela odustati, pa sam ju odlučila unajmiti i platila kaparu. U veljači sam primila poziv da mi je rečena kriva cijena, da je haljina 12.000 kuna. Opet mijenjam plan i želim ju kupiti. Inzistiraju na kapari prije nego što ju naruče, plaćam i molim da mi barem okvirno kažu vrijeme dostave.
Željela sam ju dva do tri tjedna prije vjenčanja radi fotografiranja. Nisu mi to htjeli reći. Ne znam kojom sam si (ne)srećom tamo pronašla haljinu. Još ne znam kada će i hoće li uopće doći. Jer, haljinu su naručili iz - Italije. I to u trenutku kad je Italija već zatvarala granice i protok robe bio je upitan. Kad sam uplaćivala kaparu, nisam znala da moja vjenčanica treba stići iz Italije, a salon kaparu ne vraća, pa da iskušam sreću s drugom haljinom. Pat-pozicija - rezignirana je Martina i moli da ne napišemo o kojem se salonu radi jer, kako je krenulo, ne želi dodatne neugodnosti.
Haljina nije stigla
Vjenčanicu do danas nije dobila, niti ima ideju kada će. A to joj je važno jer, ako i svadbe ne bude, vjenčanja će biti. - Mi ćemo se svakako vjenčati, barem u matičnom uredu. To smo se dogovorili kad nas je ošinulo da svadbe možda neće ni biti. Od 13. ožujka sam slabo funkcionirala, pratila vijesti, 20. ožujka je donesena odluka da se, između ostaloga, zabranjuju i svadbe na mjesec dana. Sad čekamo, ali čini mi se kako, realno, nema šanse da se takva okupljanja uskoro dozvole - sad je već mirnija Martina.
To je i zapisala u svoj dnevnik vjenčanja. U njega piše svaki detalj vezan uz svečanost, kad je kome što rekla i kad je tko njoj nešto rekao, baš svaku sitnicu...
Sad joj, smatra, i ne preostaje ništa drugo nego se smijati i radovati vjenčanju ma kakvo ono bilo, bitno je da se vjenčaju.
Sretna je i zato što je, ako se svadba u lipnju izjalovi, sa svim akterima svog savršenog vjenčanja uspjela dogovoriti rezervni termin.
Ona i Dario s konačnom će odgodom pričekati do 1. lipnja. Ne bude li svadbe u lipnju i ne otvore li se dotad granice, ni kumovi im neće biti oni koje su prve odabrali. - I moji i Darijevi kumovi žive u Njemačkoj. Ako se ne otvore granice, ne mogu izbjeći dvotjednu izolaciju, a to im ne želimo priuštiti, niti bi si oni mogli dozvoliti, kaže.