Svatko ima svog favorita, a moj se zna - Štef Lamza. Naslov je jedne od brojnih, briljantnih kolumni “Iz maksimirske šume” Tomislava Židaka. Dvije Dinamove ikone danas više nisu s nama, a na dan u kojem tugujemo za jednim od najboljih Dinamovih nogometaša, za legendarnim Stjepanom Lamzom, u mislima se stalno isprepliću naš Tomo i naš Štef.
Jer, “Šuma” je često bila obojena plavim, Lamzinim plavim.
U travnju 2018. godine, uoči predstavljanja zbirke Židakovih kolumni na prvu obljetnicu njegove smrti Tomislav Juranović je posjetio Štefa u KBC-u Dubravi koji se tada oporavljao od blažeg srčanog udara: “Tomo? Eh, dobri moj Tomo... Židak je bio drugačiji, Židak se borio za mene kada su me svi zaboravili. On je bio drugačiji. I moji su golovi bili ljepši u njegovim rečenicama... Kad smo se upoznali? Ne sjećam se točno godine, ali znam da je bilo u birtiji. Pa što, zašto se sramiti toga? I iskreno, ja nikad nisam bio posve siguran je li on sve te moje utakmice za Dinamo zaista pogledao, ili ih je opisivao kroz mene. Ali jest, ako je neki moj potez i bio lijep, on je u njegovim rečenicama izgledao bolje. Da nije bilo njega, siguran sam, ostao bih zaboravljen kao opušak na borongajskim ulicama, no on je počeo i pisao, pisao, pisao, sve dok nije promijenio moj status. Židak se borio, on nije nazvao i stigao da bi otišao i zaboravio, on je došao da bi ostao. Uz mene i moju generaciju… Ponekad je čak bio i blag... - pričao je tada Lamza…
U nastavku vam donosimo podsjetnik na pet Židakovih kolumni o Štefu Lamzi…
1. Kada mu je prijetio otkaz u Dinamu.
“To je priča o Štefu Lamzi. Priča puna patetike, ali zar bi se patetike trebalo sramiti kada je u pitanju najbolji kojega je Dinamo imao!? A danas, uz harmonikaša Ramu, u Staroj Ferenčici, čeka da mu neki činovnik iz Maksimira odsiječe glavu. Dečki, ne dirajte povijest!”
“Štef Lamza, Dinamov ‘George Best’, bohemski je živio i bohemski romantično shvaćao nogomet. Njegov je dribling bio slalom pokraj "štapova", njegova igra protiv Eintrachta iz Frankfurta bila je nogometna poezija, a njegova jutra u Splendidu na Zrinjevcu bila su najveća glavobolja za trenere”
“Marko i njegova “ekipa”, ti žestoki mladi dečki, tek su bili u maglovitim planovima svojih roditelja koji su im odrastanje obilježili pričom: “Bila jednom u Zagrebu jedna velika nogometna momčad i jedan veliki igrač. Lamza…”
4. Rang lista onih kojima sam dao najbolje što imam - svoje tekstove
“Obožavao ga je moj pokojni otac, obožavam ga i ja, on je kućni svetac.”
5. Svatko ima svog favorita, a moj se zna - Štef Lamza
“Naš nogometni "domobran Jambrek", jer stalno nešto gunđa (jamra, nap.p.), no to je valjda zbog brojeva koji padaju na poljskom Lotu, ispod opore kore je mekan čovjek.”