Kada smo izgubili ljubimicu Lunu poslije trinaest godina zajedničkoga života, moja obitelj i ja smo odlučili da moramo nabaviti novoga psa. Budući da sam se ja uskoro trebao odseliti iz Rijeke, a roditelji nisu bili sigurni hoće li moći sami voditi računa o psu idućih desetak i više godina, odlučili smo jednog prihvatiti na socijalizaciju, odgojiti ga, a zatim nakon školovanja dati ga u ruke onima kojima pas na različite načine može pomagati.
Obratili smo se dobrim ljudima iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet u Zagrebu, koji pse pomagače uključuju u rehabilitaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Prošli smo intervju i u ruke dobili štene crnoga labradora. Idućih je godinu dana naša zadaća bila brinuti o njemu i upoznati ga sa svijetom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....