Po tko zna koji put Ema je sjela na svoj bicikl i s bratićem i sestričnom krenula u vožnju po mjestu Mateše, u kojem živi. Vozi od treće godine i uvijek je bila mali virtuoz na dva kotača. Valjalo je iskoristiti svaki trenutak jer bila je srijeda, a ona je izbrojala točno četiri dana do početka školske godine i polaska u treći razred, ali i do devetog rođendana. Planovi za proslavu bili su veliki. Nije joj na kraj pameti bilo da će svjećice na torti ovaj put puhati u bolnici i da će joj, umjesto prijatelja iz razreda, rođendan čestitati tete i stričeki u bijelim kutama.
- Vozila sam se kao i uvijek, istim stazama. Nema tamo auta, krenula sam niz nizbrdicu, dalje ne znam. Htjela bih vam reći što se dogodilo, ali ne sjećam se. Koliko god pokušavam, ne mogu se sjetiti - priča nam Ema. Da se ne sjeća nije čudno jer je pri padu zadobila teški potres mozga i teško je ozlijedila zube, i to četiri trajna koji su joj tek nedavno izrasli.
Ležala u nesvijesti
Malena djevojčica u polusvjesnom stanju ležala je na prašnjavom putu na dnu nizbrdice, lice joj je bilo izgrebano, a pokraj nje je bio slomljeni bicikl. Taj prizor nikada neće zaboraviti Filip i Dora, Emini rođaci koji su je našli. Praktički nesvjesnu okoline oko sebe, podignuli su je i pridržavali do kuće.
- Nisam bila kod kuće kada se to dogodilo, a stric ju je brzo odvezao u bolnicu. Nećaci su doživjeli šok, trebalo im je dva dana da dođu k sebi, dok je mlađa kći Mia, koja ima sedam godina, tek sljedeći dan počela pokazivati znakove stresa - priča Emina majka Danijela Mateša. Teško joj je opisati traumu koju je doživjela kada je vidjela kćer. U OB-u Ogulin napravljene su joj pretrage i ustanovljen teži potres mozga. Lice je bilo izgrebano, usnica višestruko veća, krvava i izrezana, a iz usta joj je na niti visio zub. Prednja jedinica, jedan od prvih trajnih zubi koji joj je narastao.
- U tom trenu zbilja nije bilo važno kako je pala, gdje, bilo je važno samo da se oporavi. No, ni sada ne zna što se dogodilo, a kako nitko nije vidio pad, možemo samo nagađati. Mislim da je možda zabunom stisnula prednju kočnicu i prevrnula se. No, vjerojatno nikad nećemo saznati - kaže Danijela.
Sljedeća 24 sata bila su neizvjesna. Snimke ruku pokazale su da nema lomova, usnicu su joj liječnici sašili, zub je visio, a mama dvije noći nije usnula.
- Strašno sam se bojala. Cijelu noć sam gledala diše li, kako je, taj zub joj je visio i bilo me strah da ga ne proguta da je ne uguši - nerado se prisjeća Danijela. Ema je bila u šoku i nije se htjela pogledati u ogledalo. U liftu se slučajno vidjela i gotovo rasplakala jer osim teških bolova, sada je shvatila kako postoji mogućnost da joj lice više neće biti isto.
- Cijeli taj nesretni događaj dogodio se oko 18 sati, a nakon sanacija primarnih ozljeda liječnici Opće bolnice Ogulin zamolili su pomoć Stomatološke poliklinike Zagreb. Ni suprug, Emin tata Branko, ali ni ja nismo znali što s tim zubom. Misao da će ostati bez trajnog zuba bila mi je nepojmljiva. Iako je bilo najvažnije da sve bude u redu s glavom, ipak su i zubi važni - dodaje Danijela.
U petak ujutro, priča dalje, pojavili su se stomatolozi iz Zagreba i u samo 45 minuta riješili problem. - Više me ne boli, ali me jako boljelo. Još uvijek moram jesti kašice, kao da sam beba- smije se Ema, ali to joj nije važno, važno je da su zubići gdje trebaju biti.
- Nismo znali što nas očekuje u Ogulinu. Dobili smo poziv na koji smo se odazvali. Fotografije djeteta pokazale su tešku traumu prednjih zubi i bilo nam je jasno: ako odmah ne krenemo, dijete će trajno ostati bez zubi. S druge strane, nismo znali koliko je oštećenje, o koliko se zubi radi, jer smo imali samo dvije slike slikane mobitelom. S obzirom na velike traume mekog tkiva lica i usne šupljine te nemogućnost RTG dijagnostike, ponijeli smo cijelu mobilnu stomatološku jedinicu i kompletnu opremu za veći operacijski zahvat u lokalnoj anesteziji - objašnjava dr. sc. Petra Nola Fuchs, specijalist oralne kirurgije i ravnateljica Stomatološke poliklinike Zagreb.
Važno je ostati smiren
Nesreća se dogodila gotovo 36 sati ranije, a djevojčica zbog potresa mozga nije bila u mogućnosti putovati za Zagreb. Da su čekali još 48 sati, koliko je trebalo do stabilizacije primarne bolesti, djevojčica bi sigurno izgubila prednja tri-četiri trajna sjekutića i to bi poslije bilo okarakterizirano kao teška tjelesna ozljeda.
- Vidjeti dijete u takvom stanju uvijek je teško. Iz svih navedenih razloga nismo gubili vrijeme. Tim se okupio u ranim jutarnjim satima ispred matične ustanove te nakon kratke konzultacije krenuo u pomoć. U vozilu su se okupili voditeljica Odjela dječje i preventivne stomatologije dr. sc. Snježana Kadić, voditelj Odjela za endodonciju i restaurativnu stomatologiju te voditelj tehničke službe u slučaju da nešto od opreme zakaže. Dva su razloga tako brze reakcije zagrebačkih stomatologa. Prvi je sporazum potpisan između Klaićeve bolnice i Stomatološke poliklinike Zagreb 24. svibnja 2019. o preuzimanju i saniranju svih dentalnih trauma kod djece koja dođu na hitni prijem Klaićeve bolnice radi pravodobnog saniranja ozljeda mliječnih i trajnih zuba, naravno kada se isključe ozljede glave i saniraju druge ozljede tijela.
Drugi je razlog projekt “Mobilni gerontostomatološki specijalistički tim”, koji sufinancira Grad Zagreb i putem kojeg je nabavljena sva stomatološka oprema za saniranje pacijenata uz bolesnički krevet. Za Emu je dolazak tima iz Zagreba mnogo značio, ali za tako malu djevojčicu pokazala je nevjerojatnu disciplinu i hrabrost.
- Boljelo me i bilo me jako strah. Mama je bila uz mene, i to mi je puno značilo - priča Ema dok njezina mama kaže da ju je pridržavala cijelo vrijeme jer se nije smjela micati. Najveći problem bila su rasječena usta koja su je jako boljela.
- Izvadili smo prednji sjekutić i tretirali ga izvan usne šupljine prema standardiziranim protokolima te ga nakon toga vratili u čeljust - objašnjava kirurginja. Ostala tri zubića u tom trenu nisu zahtijevala endodontski tretman te su samo svi povezani posebnim materijalom kako bi se učvrstili natrag u kost. Zahvat nije trajao više od sat vremena. Ema sada šest tjedana mora biti na kašastoj prehrani, a liječnica tvrdi da će se svi zubi primiti. Ipak, postoji mogućnost da s vremenom dođe do interne resorpcije.
Bitno je da se zubi zadrže do završetka rasta i razvoja kako bi se eventualni gubitak mogao nadomjestiti dentalnim implantatom. Rast kod djevojčica završava ranije te se potvrđuje prije 18. godine RTG snimkom šake. Ema nije jedina kojoj se to dogodilo. Iz zagrebačke poliklinike kažu da je to čest slučaj, ozljede se najčešće događaju kod djece u dobi od sedam do devet godina zato što su prednje jedinice isturenije prema van te ih meka tkiva usnica ne pokrivaju. Posljedica je toga da svaki udarac ili pad, koji je u toj dobi čest, dovodi do pomaka ili pucanja zuba. Najbitnije je da roditelji prilikom pada ne paničare jer je lice izrazito prokrvljeno pa i mala posjekotina izgleda dramatično.
Potrebno je dijete umiriti da ne bi prilikom plača udahnulo komad zuba ili neko drugo strano tijelo. Zatim ga treba nježno umiti. U slučaju izbijanja zuba najbolje je zub, ako je dijete mirno, staviti u usnu šupljinu pod jezik ili, pak, u fiziološku otopinu. Zub se ne smije četkati, niti čistiti. Treba što prije potražiti pomoć stomatologa jer što je dulje zub izvan svog prirodnog medija, smanjuje se šansa uspješnog liječenja. Što se Eme tiče, liječnici su iznimno zadovoljni. Tek je njima dala da uopće pogledaju zub. U usnama joj je još bilo zemlje. Dobila je kombinaciju antibiotika i u utorak otišla svojoj kući sa sekom i roditeljima.
- U ponedjeljak mi je bio rođendan i u posjet su mi došli bratić, sestrična, mama, tata i seka i imali smo tortu. Bili smo ispred bolnice. Najljepši poklon koji sam dobila su moji zubi, ali naravno da bih ja još nešto - kaže djevojčica koja je sljedeći dan još jednom proslavila rođendan. Ipak, imat će još jednu proslavu kada se potpuno oporavi.
Mama bila uz kćer
Emina priča je završila dobro, ali ne završi uvijek tako, zato je za sve roditelje dobro da se educiraju i znaju barem osnovne stvari kod takvih ozljeda. Iako je ovo jedna od rijetkih zdravstvenih priča koje se u posljednje vrijeme direktno ne tiče infekcije virusom covida-19, zanimalo nas je kako to da je majci dopušteno da cijelo vrijeme bude uz svoju kćer.
- Istina je da posjeti u bolnici nisu dopušteni, ali kao roditelj sam mogla biti uz dijete - kaže mama Danijela. A ni u Perkovčevoj nije lošija situacija. Od 194 zaposlenika, dosad su samo tri bila pozitivna na covid-19.
- Jako pazimo i ponosni smo na dosadašnju situaciju. Svi zaposleni testirali su se nakon povratka s godišnjeg i svi su negativni. I sami znate da je ovo jedan od najrizičnijih poslova s obzirom na način prijenosa. Zato smo uveli integralni dezinfekcijski sustav na ulazu koji mjeri temperaturu, ne dopušta da se uđe bez maske i dezinficira ruke i obuću. S obzirom na sve poduzete mjere, specijalisti Stomatološke poliklinke Zagreb tretirali su 40 posto više pacijenata u srpnju 2020. nego u istom razdoblju prošle godine. Razlozi povećanog broja usluga su lockdown, kada je jedno vrijeme bila smanjena dostupnost redovitih stomatoloških usluga, te potres tijekom kojeg je zgrada ustanove oštećena te je provedena cjelokupna obnova - zaključuje ravnateljica koja uskoro Emu očekuje u Zagrebu.
Emu ne zanimaju korona, brojevi i statistike. Ona želi da što prije prođu tri tjedna kako bi se vratila svojim prijateljima u školi. Sve će im ispričati, barem ono čega se sjeća, a bicikl... O njemu ne želi niti misliti. Zasad je čvrstog stava: Neću se na njemu voziti.