Novo izdanje "Glazba za Žedno uho" istovremeno je autobiografija i osobna glazbena enciklopedija Mate Škugora, jednog od najpoznatijih i najaktivnijih hrvatskih glazbenih promotora i koncertnih organizatora. Škugor je čovjek koji je ozbiljno zadužio hrvatsku suvremenu kulturnu scenu i kojem su zahvalne tisuće i tisuće ljudi iz publike; Zagreb je godinama kontinuirano držao na europskoj koncertnoj mapi i zbog njega su se brojne muzičke legende u metropoli osjećale kao doma, a njegov rodni Šibenik pripisuje mu zasluge za kulturni preporod cijeloga grada koji je potaknuo neprežaljeni Terraneo.
U 25 godina posvećenosti glazbi organizirao je više od tisuću koncerata i osnovao već spomenuti Terraneo, zatim Žedno uho iz naslova knjige, NO Jazz festival, SuperUho... Biciklom kojim je lijepio plakate u Zagrebu u 12 godina prešao je 100.000 kilometara, a isti sada krasi naslovnicu njegove knjige, koja je objavljena u izdanju glazbene knjižare Rockmark.
U izdanju otkriva zanimljive detalje o događajima s pozornice, ali i iza nje. Priče o albumima povezuje s brojnim anegdotama... Na jednom koncertu gitarista Marca Ribota u KSET-u, primjerice, zbog što boljeg zvuka ugasili su sve hladnjake i računala. Zbog benda Gang of Four Škugor je počeo cijeniti fina vina; ovi su svirali u Pauku i ostali oduševljeni Barolom. "Kome treba hrana uz ovakva vina?" pitali su ga kad ih je pozvao na večeru.
Čari pisanja
- Da budem potpuno iskren, kad mi je, u ime Rockmarka kao izdavača, Krešo Blažević ponudio da napišem knjigu u kojoj bih ispričao priču o sebi i projektima koje sam pokretao i realizirao u proteklih sad već više od dvadeset godina, nasmijao sam mu se i odgovorio da ne vidim koga bi to moglo zanimati. Ali neki je crv u meni počeo rovariti i nakon tjedan-dva mi se iskristalizirao koncept u kojem bih, istina ispričao tu neku svoju priču, ali bih i zahvatio širu sliku te kroz prizmu glazbe koja me je odgajala i vodila kroz život čitateljima pokušao približiti društvo i pripadajuće mu vrijednosti, kako ono koje me je okruživalo dok sam odrastao, tako i ovo sadašnje. Nisam tada znao u kojem će me smjeru pisanje odvesti i koje ću sve glazbenike i albume obuhvatiti, ali sad vidim da ta nepredvidivost i jest jedna od čari pisanja - kaže Škugor o svojoj knjizi.
Pri prepričavanju štikleca i putešestvija uspijeva biti zanimljiv, a ne otići u žutilo. - Nemam dojam da sam se autocenzurirao, samo sam pazio da neke stvari koje su bile osobne prirode takvima i ostanu - govori. A nije se libio u pričama spomenuti ni neke osobe iz javnog života.
Tako, primjerice, prepričava posjet Granta Harta, bubnjara i tekstopisca punk rock sastava Hüsker Dü, a kasnije kantautora, koji je trebao održati koncert u KSET-u, a završio je u krapinskom zatvoru dijeleći prostoriju s Romkinjom uhvaćenom zbog džeparenja.
Granta je carinik na njegovoj posljednjoj europskoj turneji (umro je tri godine poslije) na Macelju pitao ima li što prijaviti, na što je on odgovorio da nema, a policajci su mu ipak pronašli dvije kutije analgetika. Kako je sud u Krapini već bio zatvoren, Hart je završio u ćeliji.
"Da sve ne bi bilo tako crno, potrudio se dotad mi nepoznati bivši kolega s fakulteta i budući dragi prijatelj čiji sam poziv zaprimio poslije 20 sati kad je otvoren ulaz u klub. Predstavio se kao Ivan Gabrić, rekao da je nekog iz kluba zamolio za moj broj mobitela i tražio me dozvolu da nazove poznanika u policiji koji bi Grantu možda mogao pomoći. Odgovorio sam mu da je svaka pomoć dobrodošla. Dvadesetak minuta kasnije stiže poziv s istog broja i Ivan mi govori da mu je jako žao, ali da ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko na kraju nije mogao ništa učiniti jer je Grant već ušao u proceduru koja je nepovratna", piše Škugor.
Magazin Ritam
Puno piše o Šibeniku. Tamo se, sjeća se, rekordno brzo prodavao popkulturni magazin "Ritam". Čini se kao da je grad bio plodno tlo za odrastanje jednog zaljubljenika u glazbu. Šibenik u jednome dijelu svoje knjige uspoređuje s Manchesterom 70-ih. - Usporedio sam Šibenik s Manchesterom 70-ih jer su građani oba ta grada proživljavali slično stanje apatije i besperspektivnosti kao posljedice potpunog uništenja industrija od kojih su živjeli nekada. Tu sam paralelu povukao i zbog neobične povezanosti Šibenika, odnosno nas klinaca koji smo tamo odrastali u 80-ima, s glazbenom scenom tog engleskog grada koju i dalje smatram najvažnijom glazbenom pojavom u posljednja dva desetljeća 20 stoljeća. Riječ je o manchesterskom post-punku i grupama poput The Fall, Magazine, The Membranes, A Certain Ratio i možda ponajviše Joy Division, koji su u tadašnjem Šibeniku, govorim ovo bez imalo pretjerivanja, uživali kultni status - govori.
Nema dvojbe, nastavlja, da je "Šibenik 80-ih bio plodno tlo za drukčiju i ne nužno komercijalnu, ne samo glazbu, nego i ostale grane umjetnosti, a 'krivca' za to sam pronašao u Međunarodnom festivalu djeteta zahvaljujući kojem smo od najranijeg djetinjstva bili izloženi drukčijim kako kulturama, tako i oblicima umjetničkog izražavanja". Svoj subjektivni doživljaj grada kao mjesta otvorenog za umjetničko izražavanje uspio je, kaže, i objektivno potvrditi, razgovorom s Draganom Ambrozićem, nekadašnjim urednikom časopisa Ritam. - Dragan mi je ispričao kako su nakon uspostavljanja distribucije tog časopisa diljem nekadašnje Jugoslavije imali sastanak uredništva na kojem su među ostalim raspravljali i o fenomenu Šibenik, u kojem je Ritam imao najveću prodaju u odnosu na broj stanovnika. Dakle, očito je Šibenik 80-ih bio zahvalno okruženje za odrastanje kako mene, tako i brojnih drugih zaljubljenika u glazbu, ali i ostale oblike suvremene umjetnosti - kaže.
Pokretanje Terranea
Danas je to grad koji se brendira kao grad kulture, festivala, koncerata, glazbe, umjetnosti, šušura… A velika većina ljudi tamo se slaže da je taj val pokrenuo upravo Terraneo. Da je on izvukao grad iz depresije. - Pokretanje Terranea poklopilo se s važnim infrastrukturnim projektima koji su se početkom prošlog desetljeća realizirali u ovom gradu, a koji su danas osnova za realizaciju brojnih zanimljivih umjetničkih projekata, ali i onih nešto drukčije prirode, recimo gastronomskih.
Teško mi je danas, kao netko tko je bio aktivni sudionik, suditi u kojoj je mjeri Terraneo za to zaslužan, ali vjerujem da smo moji tadašnji partneri, od kojih je Hrvoje Jelković odlučio ostati u Šibeniku i pokrenuti klub Azimut koji danas predstavlja jedan od ključnih faktora kulturnog razvoja ovog grada, i ja ovim festivalom ljudima u Šibeniku pokazali da se uz dobru ideju i puno volje stvari mogu mijenjati nabolje te da su upravo oni - građani Šibenika - ti koji trebaju graditi bolje i ugodnije vlastito životno okruženje - smatra.
Razgovaramo i o KSET-u, kojem je Škugor bio iznimno posvećen. Tamo su pokrenuti NO Jazz i Žedno uho, a odgađao je i diplomu kako bi što dulje mogao biti koncentriran na taj klub studenata. - KSET je postojao puno prije mog angažmana u klubu, tako da ne smatram da sam ga ja stvorio ovakvim kakav je danas.
Istina, dogodilo se da su kroz ovaj klub početkom ovog stoljeća prošla neka buduća svjetski velika imena te da su u njemu pokrenuti festivali Žedno uho i NO Jazz, koji su imali važnu ulogu u promociji kreativne glazbe bez striktnih žanrovskih podjela, ali evo, danas se u tom klubu snimaju pjesme i albumi brojnih sjajnih domaćih kreativnih glazbenika, čime klub na drukčiji i podjednako dobar način daje doprinos suvremenoj glazbi - kaže Škugor koji danas radi u jednoj IT tvrtki na razvoju novih digitalnih usluga i dizajnu mobilnih aplikacija. - Znači, i dalje se bavim kreativnim poslom, koji je istina drukčije prirode od onoga koji sam radio gotovo 25 godina, a ono što me veseli je da su neki od naših proizvoda izravno povezani s glazbom, koja me očito prati kamo god krenuo - zaključuje.