'Majku sam izgubio kao beba, sa 16 sam otišao u rat, ali nisam odustao. A onda su mi javili na Facebooku: Mrtva je, ali mi smo ti sestra i brat...'

Petogodišnji dječak hoda Topuskim i povlači prolaznicu za rukav.

“Jesi li ti moja mama?” pita je. Nije znala što bi mu odgovorila. Zato je za rukav potegnuo drugu. Pa treću. Svaka koja je prolazila pokraj njega mogla je biti ona - njegova majka.

Jer znao je da negdje postoji, pa sva djeca imaju svoju mamu. Logično je da je ima i on. Samo ne zna kako ona izgleda. Tata bi se svaki put naljutio kad bi ga pitao za nju. To nije razumio, a baka i djed o majci nisu htjeli pričati.

Taj mali dječak iz Topuskog danas je odrastao, zaljlubljeni čovjek. Ime mu je Željko Majstorić, ima 43 godine i točno mu je toliko trebalo da je pronađe - svoju majku.

Klinac koji stopira

- Rođen sam 28. veljače 1974. godine u rodnom gradu moje mame, Bosanskom Novom. Priliku za sretnim djetinjstvom izgubi...