Na glavnoj zgradi nekadašnje na onaj sjetan način trošne austrougarske domobranske vojarne u Ilici kazaljke sata nepomično stoje.
Tri sata i deset minuta, pokazivao je franzjozefovski sat minulog nedjeljnog kasnopopodneva u studenome, kada je Mani Gotovac u modernom zdanju Instituta za tumor s druge strane Ilice u suha usta stavljala kockice leda. Tumor želuca o kojem nikome, osim obitelji, nije mnogo govorila, priječio ju je u jelu, a i u piću u velikoj količini. Beskrajno zahvalna zbog dvije kutijice leda donesenog iz obližnje kavane, vjerovala je da će umrijeti skoro i poželjela je od ljudi iz kazališnih krugova vidjeti starog prijatelja i znanca Zlatka Viteza.
- Nemate pojma koliko me boli. Nemojte biti potreseni. Želim umrijeti. Pozovite mi Zlatka – izgovorila je, mučeći...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....