Svaki centimetar kose osječkog maturanta Davida Tadića, centimetar je nevjerojatno velikog srca, nesebičnosti, humanosti i želje da ovaj svijet učini boljim i ljepšim mjestom. Svaki centimetar je i centimetar nade za one najranjivije među nama, djecu koja se bore sa zloćudnim bolestima. David je dugu kosu imao otkad zna za sebe, a kad ju je sa 17 godina odlučio ošišati, nije dvojio u namjeri da njome na vrlo inventivan način prikupi novac koji je donirao Udruzi Krijesnica, kako bi poslužio za pomoć obiteljima djece oboljele od karcinoma. Organizirao je live streaming šišanja vlastite kose, koje je unaprijed najavio i sa svakim centimetrom, pala je i donacija. Na koncu je prikupio 500-tinjak eura, no ošišana kosa i dalje je imala plemenitu svrhu. Njegove guste pramenove dobila je njemu potpuno nepoznata djevojčica iz Zadra koja boluje od leukemije i tražila je donora za periku.
- Do takvih je informacija teško doći, ali vjerujem da dosta ekipe radi istu stvar, ali to ne dobije toliko medijske pozornosti, ali činjenica je da su ljudi osviješteni o stvarima koje mogu napraviti bez nekih materijalnih sredstava - počinje svoju priču 18-godišnji David Tadić.
U trenu kad se odlučio na šišanje kosa mu je bila dugačka do polovice leđa, a odluci o drastičnom skraćivanju pridonijela je i činjenica da su mu pramenovi bili ispleteni u prilično zamršene dreadlockse.
- Cijeli život imam dugu kosu, pa nema točan datum i period koliko sam je puštao, ali treba oko četiri godine da naraste do te duljine na kojoj je bila u doba streamanja šišanja. Kad je bila raspuštena bila je dugačka otprilike do pola leđa, ali rijetko sam je imao raspuštenu jer sam imao dreadlockse i stalno je nosio u punđi, pa je to bila slobodna procjena. Šišanje se odigralo u vrijeme kad sam imao 17 godina. Već sam neko vrijeme razmišljao što ću s kosom jer sam stvarno veći dio života imao dugačku, i gotovo stalno u punđi. Bilo mi je financijsko preopterećenje održavati i popravljati dreadlockse, pa sam se odlučio ošišati i tako si malo olakšati život - govori David.
Namjera šišanja vrlo se brzo pretvorila u humanitarni cilj.
- Svom krugu prijatelja sam rekao da se imam namjeru šišati, a budući da imam pozadinu od ranije s kreiranjem internetskog sadržaja, kao i s live streamingom, netko me pitao jesam li razmišljao snimati šišanje uživo. Tako sam povezao neke od humanitarnih streamova na kojima sam prije sudjelovao, primjerice one od Good Game Global organizacije iz Zagreba koje sam dugo godina pratio i bio jedan od njihovih gledatelja i donatora u projektima kao što je Streamatron, za djecu Petrove bolnice nakon potresa u Zagrebu. Slične akcije s njihove strane su me inspirirale na snimanje šišanja uživo jer sam znao da imam internet ekipu iz cijele Hrvatske koja bi bila zainteresirana za podržati tako nešto. U oglašavanje tog šišanja krenuo sam kad sam već uspio kontaktirati Udrugu Krijesnica vezano uz to kako ćemo izvesti donaciju - prisjeća se David.
Upravo je od Good Game Global organizacije dobio i savjet kako to najbolje izvesti.
- Čuo sam se s Nikolom Stolnikom iz Good Game Global organizacije jer je njihova cijela firma humanitarnog karaktera i tražio ga savjet kako to izvesti budući da sam našao udrugu koja se bavi skupljanjem prihoda za osobe s malignim bolestima, većinom djece i obitelji. Same donacije koje idu preko streama, kako bi se pojavile uživo i naznačilo da je donacija isporučena, to uzima jedan mali postotak koji se oduzima od konačne cifre. Iako je na kraju svota bila 502 eura na streamu, od čega je bilo deset ‘zalutalih‘ eura koji su ušli van algoritma, što je 512, ali s PayPalovim postotkom to se smanjilo na 475 eura. Stolnik mi je preporučio, kako ne bih imao problema s postocima, da pitam Krijesnice da se direktno povežem na njihov PayPal mail. Njihova financijerka mi je rekla da nemaju trenutno aktivan PayPal, ali nemaju ništa da im uplatim preko žiro-računa, pa sam im naknadno uplatio sav novac koji sam podigao s PayPala. Tako smo to riješili - objašnjava.
Novac je bio uplaćen, a odrezana kosa uskoro je također dobila svoju daljnju svrhu. Otišla je za Zadar, Davidu nepoznatoj djevojčici koja se bori s leukemijom.
- Obratila mi se prijateljica kad sam rekao kako bi se šišao i kazala kako poznanica od poznanice zna za nekoga kome bi ta kosa mogla otići. Ja sam od djevojčice iz Zadra bio udaljen preko tri osobe i dan danas nisam direktno povezan ni s obitelji, ni roditeljima, ni djevojčicom. Ona je tražila donora za kosu, a ja sam tada baš bio u procesu pokušavanja raščešljavanja dreadova, što je otprilike trajalo mjesec dana. Srećom, prilikom njihovog heklanja nije korištena sintetička kosa, nego samo prirodna, pa sam svaki dan svo slobodno vrijeme koristio za raščešljavanje jednog do dva, a bilo ih je više od 40. Prijateljica me povezala s djevojčicom i moji ošišani uzorci kose su poslani preko nje do obitelji u Zadru. Pokušali smo ih kontaktirati i sami, ali nažalost, roditelji su trenutno u lošoj situaciji i bili su primorani zbog liječenja svoje kćerkice otputovati u Austriju, a i nisu zainteresirani za medijsko eksponiranje. Bilo mi je jako žao zbog njezinog teškog stanja, ali rekli su mi da je jako emotivno vezana uz svoju periku i da je stalno raščešljava - teško susprežući tugu u glasu, priča David.
Želja ovog mladića velikog srca puno je veća od samog nesebičnog čina kojeg je ostvario.
- Poanta ove priče bila mi je vratiti ljudima vjeru u humanost i žao mi je što nema više takvih akcija. Obzirom da je rađeno s nula financijskog ulaganja s moje strane, radilo se o cilju kojeg je ostvarila hrpa malih ljudi. Svaka osoba koja je bila član tog streama i donacija je ekipa s interneta, više različitih ljudi koji su moji internet poznanici ili poznanici mojih internet kolega. Spojilo se jako puno malih osoba koji su uspjeli ostvariti, za mene, jako veliki cilj. Možda 500 eura za nekoga ne predstavlja veliku cifru, ali kad gledamo da su to prosječni ljudi, to je hvalevrijedno s njihove strane - siguran je David.
Tadić se školuje za web dizajn, a i prije upisa u srednju školu bio je jako zainteresiran za vizualne umjetnosti, pa se nakon mature namjerava nastaviti školovati u tom smjeru.
Još u osnovnoj školi sam počeo raditi u Photoshopu i Adobe programima što se tiče digitalnog crtanja, fotomanipulacije i slično. Zadnje tri godine sam krenuo s fotografijom i videografijom malo ozbiljnije, ali ne bih se opredijelio ni za jednu od tih struka jer mislim da su dosta povezane, ali općenito me zanima marketing fotografije i videografije i vizualna umjetnost, bilo da je to ilustriranje ili video editiranje - zaključio je.