Melani Boris za sebe kaže da je baš poput svake druge djevojke u drugoj polovici dvadesetih: puna mladalačkih mušica, ali svjesna da je vrijeme malo se i uozbiljiti, voli gubiti vrijeme i novac u high street dućanima, udati se još ne želi, ali jednoga dana se vidi u braku. Želi raditi posao koji voli, živjeti sama u Zagrebu i biti zadovoljna životom. Iako s artrogripozom, ukočenim zglobovima, ima najveći stupanj invaliditeta, kad se sama ne može ni nahraniti niti obući, energična Međimurka ustraje u tome da se baš ni po čemu ne razlikuje od vršnjakinja. I zato joj je patetika najmrskija. To što ne može sama podići ni čašu vode za nju nije prepreka, nego činjenično stanje za koje treba naći najbolje rješenje u tom trenutku. “Ne razbijam glavu onim što se ne može promijeniti, na što ne mo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....