MIHAJLO PAŽANIN Obično liježem iza 23 sata, budim se u 3.30 i meditiram nekoliko sati do početka radnog dana

Pažaninu je mentor Matthieu Ricard, budistički redovnik, blizak suradnik dalaj lame, rođenjem Parižanin koji je u 26. godini doktorirao molekularnu biologiju kod nobelovca Francoisa Jacoba. Na američkom sveučilištu Wisconsin skenirali su Ricardov mozak te zaključili, pojednostavljeno govoreći, da je najsretniji čovjek na svijetu. Sredinom 1990-ih je skupio sav novac koji je mogao skupiti, prodao auto i otišao na Tajvan. Krenuo je u potragu za izvorima budizma. 2011. tibetanski učitelji izabrali su da baš u Hrvatskoj naprave centar gdje se predaje cjelovit sustav učenja iz loze Dilgo Khyentse Rinpochea. On danas vodi taj centar za edukaciju.

U to je doba, sredinom 1980-ih Mihajlo Pažanin imao 17, taman je upisao treći razred srednje škole, riječki đak slušao je Bauhaus i Nicka Cavea, čitao stripove o ninjama, pa zapadne filozofe i sanjao postati “svjetskim putnikom. Zanimali su me neki drugačiji i drugi ljudi. Kao klinca su me knjige Carlosa Castanede najviše privukle istraživanju čovjekove svijesti i uma, njegovi susreti s meksičkim šamanom Don Juanom.

Kineski karate

I dok su drugi oko mene, čitajući isto, bili fascinirani opisima promjena svijesti uzimanjem droga, mene je palio dio posvećen idealu unutarnjeg ratništva.

Zaključio sam da je bolje da te knjige neopaženo maznem iz lokalne knjižnice i iskoristim za nešto dobro nego da ih čitaju narkomani. Nekoliko godina kasnije, kad sam se sreo s budizmom i č...