U to je doba, sredinom 1980-ih Mihajlo Pažanin imao 17, taman je upisao treći razred srednje škole, riječki đak slušao je Bauhaus i Nicka Cavea, čitao stripove o ninjama, pa zapadne filozofe i sanjao postati “svjetskim putnikom. Zanimali su me neki drugačiji i drugi ljudi. Kao klinca su me knjige Carlosa Castanede najviše privukle istraživanju čovjekove svijesti i uma, njegovi susreti s meksičkim šamanom Don Juanom.
Kineski karate
I dok su drugi oko mene, čitajući isto, bili fascinirani opisima promjena svijesti uzimanjem droga, mene je palio dio posvećen idealu unutarnjeg ratništva.
Zaključio sam da je bolje da te knjige neopaženo maznem iz lokalne knjižnice i iskoristim za nešto dobro nego da ih čitaju narkomani. Nekoliko godina kasnije, kad sam se sreo s budizmom i č...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....