Zagrepčanki Karmen Š. prošli je tjedan umro 53-godišnji brat, a uz svoju veliku bol doživjela je i strašan šok jer gotovo deset sati, otkad ga je odvezla Hitna pomoć, cijela obitelj nije znala da je preminuo, nego su mislili da je na obradi u bolnici.
Miri R. je 14. siječnja ujutro, nešto prije 2 sata ujutro, pozlilo u njegovu domu u Novom Zagrebu. Obitelj je odmah pozvala Hitnu pomoć koja je brzo stigla. Miro je bio kronični bolesnik i obitelj je znala da je njegovo stanje teško, ali nisu niti slutili da je tako loše.
"Sin je pitao kamo vode tatu, a djelatnica Hitne je rekla da budući da spadamo na Rebro po mjestu stanovanja, idu tamo. Kad sam rekla da ću se spremiti i doći, rekli su mi neka ne dolazim jer neću moći ući zbog epidemioloških mjera. Gospođa iz Hitne je na papir zapisala nećakov broj mobitela i rekla da, ako se ne javi za sat i pol ili dva, zovemo Hitnu za informacije. Nitko nas nije zvao pa smo oko 4 sata ujutro prvi put nazvali KBC Zagreb, ali nitko se nije javljao", priča nam Karmen.
Kaže kako je svjesna da je stanje u zdravstvu teško i da je zbog koronavirusa sve otežano, ali zgrozilo ju je što je dalje doživjela.
"Satima nismo mogli nikoga dobiti. Svi smo bili izvan sebe od brige, nitko doma nije spavao. Kad sam napokon nekoga dobila na telefon u bolnici, rekli su mi da na tom odjelu nije, da mora da je negdje drugdje. Ili bi mi rekli neka zovem neki drugi telefonki broj, samo s tri posljednje znamenke drugačije. I tako od jednog do drugog. Negdje nije bilo ni zvuka s druge strane, negdje je bilo zauzeto. Imala sam dojam da me samo žele riješiti", govori uzrujana gospođa Karmen.
Oko 8 sati je opet dobila nekoga na telefon i on ju je uputio da proba zvati oko 8.20 kad se liječnici vrate s vizite.
"Onda opet muk s druge strane. Ne mogu nikoga dobiti. Oko 9 mi se opet netko javio i rekao da tamo nema nijednog Mire. Bila sam potpuno izbezumljena", priča Karmen kroz suze. Od ludila više nije znala što bi pa se sjetila da poznaje sestru djelatnice KB-a Zagreb te ju je zamolila za pomoć. Ona je ušla u sustav i vidjela da njezin brat nigdje nije zapisan. Uputila ju je da nazove Hitnu odakle je sve krenulo. Tamo opet nitko ništa nije znao.
"Nitko mi ništa nije znao reći. Jedna djelatnica me spojila s voditeljem smjene. Nakon što je dugo svirala muzika, kad se javio samo sam čula kako je poklopio slušalicu. Tlak mi je skočio na osamsto milijuna. Čude se da su ljudi ludi i agresivni. Ja sam željela tamo otići, ali, srećom, nisam. Ne znam što bih napravila", prisjeća se svojih najtežih sati Karmen. Dodaje da su joj ti sati neizvjesnosti oduzeli nekoliko godina života.
Ona je u 10 počela raditi, ali je i dalje pokušavala doznati što joj je s bratom. Gdje je? Kamo su ga odvezli? Činilo se da je nestao...
"Kad sam oko podneva opet nazvala Hitnu, dakle deset sati nakon što su mog brata odvezli živog iz stana, gospođa s druge strane mi je rekla da je, nažalost, umro još u vozilu i da je njegovo tijelo odmah odvezeno u Zavod za sudsku medicinu na Šalati. Nakon što mi je izrazila sućut samo sam spustila slušalicu u šoku", kaže nam slomljena Karmen.
Ne može shvatiti zašto ih djelatnica Hitne nije nazvala kako je obećala. Pita se što bi bilo da nije "potegla vezu" i kada bi uopće dobila tužnu vijest. Dodaje da ne bi ništa govorila javno samo da joj se netko ispričao.
"Da mi je netko rekao 'gledajte, covid je, teško je', razumjela bih. Cijela moja obitelj uzela je u obzir tešku situaciju u kojoj su djelatnici u bolnicama. Ali, svi s kojima sam razgovarala bili su neljubazni. Nitko sa mnom nije razgovarao kao s čovjekom koji je zabrinut za nekoga svog. Ne želim da itko više prođe pakao koji smo mi prošli. Netko mi kaže 'to je tako moralo biti'. Mislim da nije, moramo pričati o ovome", smatra Karmen.
Iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba rekli su nam da se u slučaju smrti pacijenta u sanitetskom vozilu, sukladno protokolu postupanja, odmah obavještava MUP koji kontaktira obitelj pacijenta o smrtnom slučaju.
Iz MUP-a zasad još uvijek nisu komentirali ovaj slučaj.