Veliki hrvatski političar, pjesnik, esejist, filozof i nenadmašni govornik Vlado Gotovac u petak bi imao 90. rođendan, a njegova udovica dr. Simona Šandrić Gotovac kaže da je i dvadeset godina nakon smrti on i dalje uvijek s njom.
“Njegova prisutnost i dalje je vrlo živa kroz opus duhovne baštine koju je ostavio kroz svoju pisanu i izgovorenu riječ, a nadasve svojim životnim djelovanjem”, govori mi gospođa Šandrić Gotovac, koja je jednom rekla da su svi njezini odnosi bili izbori glavom i onda joj se dogodio Vlado. “On mi je uhvatio i srce”, iskrena je.
Sa sjetom, ali i radosti prisjeća se prošlog vremena, života i rada, supruga, prijatelja, pjesnika i političara s kojim je dijelila životne poglede na društvenu i političku scenu onog vremena, te je s gorljivom željom očuvanja upravo tih vrijednosti odmah nakon njegove smrti pokrenula osnivanje Instituta s ciljem promidžbe njegova profesionalnog opusa kroz djela i životna načela od kojih nikad nije odstupao.
Istinski domoljub
“Osobni stavovi, društveno okruženje, zanimanje za umjetnost, posebno glazbu, profesionalni angažman, ne umanjuju moju žudnju za sudbinu Domovine u turbulentnim 70-im godinama prošlog stoljeća. U tim i takvim oklonostima imala sam zadovoljstvo upoznati istinskog domoljuba, ali iznad svega vrlo aktivnog društveno angažiranog promicatelja hrvatske riječi. Naše druženje i polemiziranje o različitim temama iz društvenog, književnog, glazbenog i likovnog života sve više nas je zbližavalo te je s vremenom preraslo u prijateljstvo i razumijevanje srodnih duša”, govori Gotovčeva udovica.
Unatoč mirovini u koju je otišla prije pet godina, i dalje je angažirana na fakultetu u Rimu kao profesorica Katoličkog fakulteta medicine i kirurgije - Poliklinika Gemelli.
Želja da pomogne drugima potakla je odabir studija medicine koji je započela u Hrvatskoj, ali su je objektivne okolnosti vremena prisilile i odvele izvan Hrvatske gdje studij medicine nastavlja u Italiji. Stručno usavršavanje nastavlja u SAD-u, ali ne zaboravlja žudnju za povratkom u domovinu, zbog čega na zagrebačkom Medicinskom fakultetu ponovno polaže sve ispite (Jugoslavija naime nije priznavala talijansku diplomu medicine kao ni njezino četverogodišnje američko usavršavanje na Loyola University of Chicago). Međutim, unatoč nostrificiranoj diplomi nisu ni dalje bili ispunjeni uvjeti za dobivanje obećanog radnog mjesta, dakle zaključak, politički nepodobna, priča Simona Šandrić Gotovac.
Redovni profesor
Svoj profesionalni angažman ostvarila je na Katoličkom sveučilištu Poliklinika Gemelli, gdje je ostala sve do danas kao redovni profesor i prenoseći svoje znanje mnogim generacijama.
“Sa zadovoljstvom rado susrećem svoje bivše studente koji su postali profesori primarijusi i odgovorni čimbenici zdravstvenog sistema Italije”, govori ponosno.
Na klinici Gemelli osam puta je puta bdjela nad zdravljem pape Ivana Pavla II.
“Imala sam sreću da u svojoj liječničkoj praksi budem i direktni sudionik u liječenju pape Ivana Pavla II, počevši od atentata i skrbeći o njegovom zdravlju sve do njegove smrti. Moja vjerska uvjerenja spontano su došla do izražaja kada sam otpratila u operacijsku salu i primila za ruku Svetog Oca i s njim skupa na hrvatskom zazivala pomoć Majke Božje. Sveti Otac je na to ponavljao: ‘Majko Božja, Majko Božja’, izgovarajući na hrvatskom.”
U Institutu Vlado Gotovac nastavlja ideju svojeg supruga o “pravnoj, pravednoj, poštenoj i civiliziranoj Hrvatskoj, članici europskih naroda”.
Na moje pitanje što bi Gotovac rekao na današnju Hrvatsku, uzvraća mi:
“Vlado je napisao rečenicu koja je velika životna istina - ‘Ne dao ti Bog ono što čovjek može izdržati’. On je izdržao zatvor, ponižavanja, bijedu. Mislim da bi on izdržao i ovo što se sada događa. On se čitav život borio za istinu, on je živio po toj istini, bio je dosljedan. Sad bi tražio razloge zašto se stvari događaju. Da li bi našao opravdanja, to je drugi problem”, iskrena je liječnica.
Iako je i dalje vezana s Italijom poslom, posljednje mjesece je zbog epidemije korone provela u Zagrebu. Tu ju je zatekao i strašni potres u ožujku, koji je uništio i njezin stan u centru. Ali nije klonula duhom. Kroz Institut nastavlja suprugov put.
Ovogodišnji je, 11. Festival Zagreb, grad poezije u cijelosti bio posvećen Gotovcu, a održan je pod naslovom “Znakovi za Vladu Gotovca”.
Manifestacija je počela u petak, a trajala je do nedjelje. Raznovrstan program otpočeo je u petak Muzeju za umjetnost i obrt otvaranjem festivala na kojem su prikazani fragmenti filma Bogdana Žižića “Vlado Gotovac Moj slučaj” te je tom prigodom bio pušten i fragment radijskog razgovora koji je s Gotovcem bio vodio Zlatko Madžar.
Dirljiva izvedba
U subotu je u Matici hrvatskoj održan susret “Znakovi za Hrvatsku” na kojem su sudjelovali Stipe Botica, Ana Gotovac, Zlatko Madžar i Goran Matović.
Klavirsku skladbu “Za Vladu” iz 2001. godine Mladena Tarbuka izveo je Vladimir Krpan, a priređena je i izložba “Gotovčev likovni krug”, koja prezentira djela umjetnika što ih je Vlado Gotovac imao u svom domu i radnom prostoru, te one umjetnike o kojima je najviše pisao u esejima, pjesmama ili ih navodio u govorima, kao što su Ferdinand Kulmer, Edo Murtić, Ksenija Kantoci, Šime Vulas, Raul Goldoni, Miljenko Stančić, Nives Kavurić Kurtović i drugi...
Posebno je dirljivo bilo izvođenje monodrame “Moj slučaj” u režiji i izvedbi Borisa Svrtana na Markovu trgu, ispred Sabora, u subotu kasno poslijepodne, koju je pratila i Simona Šandrić Gotovac.