Ima već dva mjeseca kako tamanim salate, ne ulazim u pekarnice i ne jedem čokoladu. Ne osjećam se loše, ali malo sam tužna...

Ne znam je li to neko postignuće u životu, ali evo - u ozbiljnim životnim godinama prvi sam se put našla na dijeti. Genetika me umjereno pomazila, odrastala sam bez viška kilograma, s požrtvovnom majkom kuharicom i kultom mediteranske prehrane koju sam, srećom, naslijedila i u vlastitom obiteljskom životu. Ono nešto viška kilograma koje vučem posljednjih desetak godina nastojala sam prihvatiti s rezignacijom koju pripisujem vlastitom karakteru.

Vodeći se zdravorazumskom idejom o ležernom prepuštanju starenju, debljanju i neizbježnoj promjeni konfekcijskog broja od malog do velikog. Dopustivši si slatko zavaravanje da, zapravo, to i nije tako strašno. Sve dok moja figura nije poprimila oblik jedre jabuke. Da izgledam kao kruška, još O.K., ali žena u zrelim godinama s jabučastim...