Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije u nadolazeću sezonu kreće, mogli bismo reći, u novom ruhu. Naime, na njegovu čelu odnedavno se nalazi Miron Hauser, trombonist, autor i dirigent, član orkestra još od 2011. godine.
Iako je široj javnosti prva asocijacija na prezime Hauser možda njegov mlađi brat Stjepan iz sastava "2Cellos", ljubiteljima glazbe ime Miron itekako je poznato, piše Slobodna Dalmacija.
Ovaj pulski glazbenik sa zagrebačkom adresom diplomirao je jazz trombon na Sveučilištu za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu 2011., u klasi Eda Neumeistera, nakon čega je nastavio obrazovanje na konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u Trstu.
Surađivao je s mnogim glazbenicima, poput Olivera Dragojevića, Nine Badrić, Natali Dizdar i Gibonnija, a ove je godine treći put dobio Status, nacionalnu nagradu Hrvatske glazbene unije.
Između ostalog, član je slovensko-kubanskog sastava "Los Señores", povremeni gost latino sastava "Cubismo", a od 2011. do 2016. bio je dio "Jinxa". Sada je došlo vrijeme da kao šef dirigent bude na čelu Jazz orkestra koji djeluje već pune 73 godine, odnosno od 1946. kada je osnovan kao Plesni orkestar Radio Zagreba.
Što sve planirate napraviti u nadolazećoj sezoni Jazz orkestra HRT-a?
- Sezonu počinjemo nečim što bi se moglo nazvati koncertom karijere Jazz orkestra HRT-a. Sviramo s kubansko-američkim glazbenikom Arturom Sandovalom u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. On je definitivno najveća zvijezda koju smo imali prilike ugostiti do sada, u sklopu naše koncertne sezone.
Osim toga, sviramo koncert s Luisom Bonillom, a jednu večer ćemo posvetiti skladbama članova orkestra. U goste nam dolazi i Klaus Gesing te Lenart Krečič. Sve su to vrlo različiti programi, tako da vjerujem da će se za svakog naći ponešto. Osim toga radimo i dva potpuno nova projekta. Jedan sa Zvjezdanom Ružićem, a drugi s grupom "Mangroove". Tome se nekako najviše veselimo.
Poznato je da volite latino glazbu. Znači li to da možemo očekivati više suradnji, poput one između Jazz orkestra i "Cubisma", odnosno koncerta Fiesta Cubana koji je održan na ovogodišnjoj manifestaciji "Glazba i grad"?
- Nije tajna da volim kubansku glazbu, kao i glazbu Južne Amerike, ali ja jednostavno smatram da je to stvar dobrog ukusa. Kuba je valjda jedina zemlja na svijetu gdje je muzika glavna grana privrede.
Nemoguće je jednom glazbeniku ostati ravnodušan na takvu činjenicu, pa je definitivno u planu da i dalje sviramo i latino glazbu. Ona je dio jazza, kao što su i pop i mnogi drugi žanrovi. Jazz je oduvijek bio melting pot različitih kultura.
Jedan ste od osnivača i inicijatora Jazzistra orkestra...
- Branko Sterpin je to pokrenuo, ja sam tu više bio operativac. Dao sam se cijelim srcem u to, kao i većina nas te prve godine. Nažalost, nismo dobili dovoljnu financijsku podršku i svake je godine entuzijazam sve više opadao. Prošlo ljeto nismo imali ni koncert, tako da bih se usudio reći da je taj projekt, nažalost, ugašen.
Koji su naši glazbenici, prema vašem mišljenju, do sada u ovom području ostavili najviše traga?
- Pa u našem jazzu, po mome mišljenju, najviše traga su ostavili Boško Petrović, Miroslav Sedak-Benčić te Miljenko Prohaska. Boško kao pokretač, Miroslav kao solist i Prohaska kao skladatelj. Iako, tu su i Ladislav Laci Fidri, Damir Dičić te mnogi drugi.
Kako izgleda jedan vaš dan otkako ste na čelu Jazz orkestra?
- Jako uzbudljivo! Osim dirigiranja na probama, sad se moram baviti i biranjem programa, čitanjem partitura, pa su tu razni sastanci, intervjui... I, naravno, uza sve to, ja sam još uvijek trombonist, pa moram i za to naći vremena. Sve u svemu, jako uzbudljivo. Naporno, ali ispunjavajuće.
Kada se kod vas rodila ljubav prema glazbi? Zajedno s vama?
- Da. Mislim da je ljubav prema glazbi urođena. U početku bijaše ritam. A što se tiče glazbenog puta, on je krenuo valjda i prije negoli sam se rodio. Mama je tada bila profesorica udaraljki u glazbenoj školi i svi smo išli u muzičku. Za nas je to bilo normalno.
Iako, pravi se preokret dogodio kad sam počeo svirati u Jazz orkestru Hrvatske glazbene mladeži 2004. godine. Tada sam baš zagrizao za muziku i jednostavno nije bilo drugih opcija nego da se bavim isključivo glazbom. Upisao sam akademiju u Grazu i to je bilo to.
Kako to da ste za svoj instrument odabrali upravo trombon?
- Nisam, trombon je odabrao mene. Svirao sam violinu prvih pet godina i nikako mi nije sjela. I samo sam u jednom trenutku počeo svirati trombon. Već sam mnogo puta to rekao i zbilja vjerujem u to - trombonist se ne može postati. Rodiš se takav.
Razmjenjujete li s bratom Stjepanom glazbena iskustva i savjete? Jeste li jedan drugome kritičar?
- Naravno da smo kritičar jedan drugome. Pa braća smo. To je neka osnova bratskog rivalstva. Jedino je problem ili sreća - ovisi kako se uzme - u tome što smo obojica jako zauzeti, pa se stvarno rijetko viđamo.
Odlazite li možda u slobodno vrijeme na koncerte i festivale u Hrvatskoj, inozemstvu...?
- Slobodno vrijeme? Gotovo da ne znam što je to. U svakom slučaju, koliko god ga imam, volim ga provoditi s meni najbitnijom osobom na svijetu, a to je moj sin Vid. Na koncerte više ne idem toliko često.
Jednostavno je previše obveza i naših koncerata, tako da kad imam slobodnu večer, volim je provesti u miru. Iako, evo nedavno sam bio na koncertu Michaela Bubléa u Areni, kazao je Hauser za Slobodnu Dalmaciju.