Natali, pa kako to sve stigneš?, to vam prvo dođe da pitate glazbenicu kada čujete na koliko životnih fronta djeluje i u kojim sve poslovima sjajno pliva. Tijekom godine živi u nekoliko gradova, u nekoliko država, a ono od čega ne odstupa su Dalmacija i, dakako, nezaobilazne svirke..., piše Slobodna Dalmacija.
Nešto što je prije bilo posve uobičajeno danas dođe skoro kao senzacija. Ovih dana imate koncerte diljem Dalmacije, a ne trebam posebno ni pitati koliko vam oni znače... Što sve publiku očekuje... Hoće li čuti i skladbe s projektom Beti?
- Stati na pozornicu nakon godinu i pol tišine je bilo zaista emotivno iskustvo i za mene, i za bend, ali i za publiku. Imali smo dva rasprodana koncerta u Zagrebu, a sada se lagano spuštamo u Dalmaciju. Obožavam ljetne turneje tako da je puno uzbuđenja oko nadolazećih koncerata. Dolazim sa svojim bendom i sviramo sve na što je moja publika već naviknuta, ali i nove pjesme koje smo uspjeli završiti i objaviti u posljednjih godinu dana. Svirat ćemo moj novi singl "Kad mislim na to", posljednji singl Vili projekta BETI, ali i prošlogodišnji hit "Slobodna". To me zapravo i najviše raduje jer su to pjesme koje su svoje live izvedbe doživjele tek nekoliko puta.
Kad se popnete na pozornicu i vidite publiku, koja je prva misao koja vam se javi...
- Dobra večer!...
Nedavno ste izbacili dva nova singla, kakvi vas planovi na glazbenom polju čekaju ovu jesen?
- Prvo moramo ljeto odraditi do kraja, čeka nas puno svirki, koje će se za razliku od prošlogodišnjih, nadam se, i održati, a prve nakon Zagreba su 16. 7. na prekrasnoj Trsatskoj Gradini u Rijeci i zatim odmah 17. 7. u Ljetnom kinu Makarska, na kojem prvi put nastupamo ove godine, što nas posebno veseli. Na jesen zatim izlaze dva EP-a, moj samostalni i onaj projekta BETI, novi singl, a u planu je i jedna zanimljiva glazbena suradnja...
Ove zime ste živjeli u Londonu, gdje ste se bavili i psihoterapeutskim poslom... London je bio u teškom lockdownu, a sve to ostavlja traga na ljudima... Radili ste u udrugama, volontirali... Što vam se čini, koliko je korona tamo uzela danak na psihu ljudi?
- Mislim da je dosta potisnute agresije, frustracije i anksioznosti među ljudima. Dugo to sve skupa traje, a mediji ne biraju baš objavljivati najljepše vijesti i na taj način negativno doprinosi općem psihičkom stanju svih nas. Fraza "Budimo odgovorni" je zapravo nešto što nedostaje u mnogim segmentima našeg društva i izvan ove pandemije. Odgovornost prema sebi prvenstveno, a i prema drugima, kao i prema društvu koje svi mi svojim životima i postupcima njegujemo i stvaramo. U Londonu ima možda više povjerenja u vlast pa je nacija time poslušnija, ali je s druge strane općenito i više strukture, represije i opasnog poigravanja s ljudskim slobodama.
Inozemna glazbena scena je nešto što se logično nameće budući da ste često i u Londonu, New Yorku, Francuskoj?
- Zapravo sam sve više ili manje navikla raditi u hodu i kako mi dolazi. Važno mi je da imam mogućnosti raditi ono što volim i to sam u ovo ludo vrijeme možda najviše naučila cijeniti. S druge strane, upoznala sam neke zanimljive nove ljude, glazbenike i producente, i mislim da ima još puno toga što mogu istražiti i pronaći za sebe u glazbi.
Planirate li u Londonu otvoriti privatnu praksu ili zaposliti se u bolnici ili slično; koliko ima zapreka za takvo što, pogotovo što niste Britanka, pa je tim i izazovnije?
- U procesu sam otvaranja privatne prakse iako zapravo cijelo vrijeme radim kao psihoterapeut u Hrvatskoj i internacionalno, odnosno u funkciji sam "solo tradera". Jedno vrijeme sam u Londonu razmišljala o radu u nekakvoj instituciji, najviše zbog širine iskustva, i ta opcija još uvijek nije isključena, ali mi trenutno više odgovara freelance i moja sloboda oko odabira radnog vremena. Nisam Britanka, istina, ali imam dvojno državljanstvo od kojeg je jedno australsko, tako da zapreke zasad nema nikakve.
Život na relaciji London - Zagreb - Dalmacija - Francuska... Kako ste osmislili taj svoj idealan krug; kada, gdje i koliko najradije boravite?
- Volim Zagreb jer tamo imam svoj stan u kojem sam uvijek doma, Dalmaciju, jer ne mogu dalje od našeg mora dulje od mjesec dana a da mi ne počne nedostajati, London kao nešto novo i uzbudljivo, a u Francuskoj bi mogla uvijek živjeti jer volim njihovu kulturu, estetiku, rituale, hranu, vino, tako da… Teško pitanje. Mislim da još tražim neki idealni balans, ali ono u što sam sigurna je da su mi ljeta uvijek u Dalmaciji i drago mi je da su sve ove relacije udaljene samo 2 i pol sata vožnje, autom ili avionom.
Već duže vrijeme živite s dečkom Williamom; što se njemu najviše sviđa u Hrvatskoj; zna li na hrvatskom pjevati vaše pjesme, kako vama to zvuči?
- Pa nisam ga do sada nikada čula da pjeva moje pjesme, ali mu se Hrvatska sviđa i voli tu biti. Mislim da najviše voli Vis i Zadar.
Možete li se iz sadašnje perspektive, u kojoj se čini kako nikada ne mirujete, zamisliti u mirnijim, bračnim vodama, u ulozi majke...?
Najvažniji mir je onaj koji dolazi iznutra. Onda sve može.
Uz cijeli vaš nimalo svakodnevan život stignete i jedriti, ponekad i skiperavati...Vjerojatno će i ovo ljeto "pasti" koja đita?
- A vidjet ćemo. Jedrit će se svakako, ali više u nekim privatnim aranžmanima. Trenutno sam ipak više fokusirana na ljetne koncerte.