Trogodišnji Jadon McDonald proučava slikovnicu i glasno čita riječi. Smije se i potom kaže: “Sada želim hodati”. Hvata svoju hodalicu i kreće. Njegov brat blizanac Anias gleda ga iz posebnih invalidskih kolica.
Pored njegovih stopala mali je sintesajzer koji može dodirivati prstima. U odnosu na svojega brata Anias je mnogo manje pokretan, manje i govori.
Za njihove roditelje i javnost ova su dvojica malih dječaka pravo čudo, a njihov je rast i razvoj, kako kažu otac Christian i majka Nicole, svakodnevni Božji dar. Naime, dvojica mališana rođena su prije tri godine kao sijamski blizanci, spojeni glavom, a sa 13 mjeseci njihove su lubanje odvojene na operaciji koja je trajala 72 sata. Roditelji su CNN-u dali ekskluzivno pravo da prati njihov život te napredak.
Biblijska imena
“Jadon je poput osobnosti na nogama”, govori danas mama Nicole. “Anias je kao prazno platno koje samo čeka da postane remek-djelo. On je dijete bez granica”, kaže. Dječaci su svakako posebni. U svijetu se njihov slučaj vidi na 2,5 milijuna živorođene djece.
Promatrajući svoje dječake majka vidi razliku u njihovu napretku, ali tvrdi: “Oni jednostavno funkcioniraju drukčijim tempom. Živimo u društvu koje traži brza rješenja. No, ja znam da je Anias sposoban za izvanredne stvari, samo će do njih doći postupno”.
Jadon i Anias došli su na svijet u rujnu 2015. Roditelji su im dali biblijska imena. Jadon znači ‘Bog čuje’, a Anias ‘Bog odgovara’. “Taj dan u rađaonici sve smo brige predali Bogu. Dječaci su rođeni kao simbol naše vjere. Osjećamo mir”, ispričali su roditelji.
Velika vjera i pozitivno razmišljanje roditelja pomogli su blizancima prebroditi prve zdravstvene probleme nakon rođenja. Primjerice, dječacima je za disanje trebao kisik, a pritom se naročito mučio Anias. Jadon je bio dominantniji blizanac i dvostruko je “vukao” kako bi ih održao na životu. Počele su pripreme za njihovo razdvajanje. Naime, samo 80 posto blizanaca povezanih na predjelu glave doživi dvije godine. Operacija je bila nužna, no ne bez rizika.
Roditelji ne dvoje da su donijeli ispravnu odluku. “Željeli smo im dati najbolju šansu za normalan život. Od prvog trenutka njihove dijagnoze znali smo da nas čeka bitka. Međutim, uz Božju pomoć i vjeru ustrajali smo i prebrodili sve mračne dane.”
U trenutku izazovne operacije razdvajanja, kojoj je prethodilo nekoliko pripremnih zahvata, dječaci su imali 13 mjeseci i dijelili su dio moždanoga tkiva površine pet puta sedam centimetara. Operacija je bila uspješna, sretan završetak prve etape putovanja koje je počelo u mračnoj sobici s ultrazvukom, šokantnim nalazom i mnogo suza. Par je novac za zahvat prikupio zahvaljujući donacijama na stranici GoFundMe. Nova operacija značila je nove izazove, a dječake je umnogome vratila u dojenačku fazu. Anias je počeo doživljavati napadaje, a Jadon nije mogao pomicati lijevu stranu. No, male stvari pokretale su roditelje da nastave. Mnoge jednostavne, neprimjetne stvari, koje drugi roditelji uzimaju zdravo za gotovo, njima su značile sve na svijetu. Primjerice, kada su prvi put stavili dječake da spavaju u odvojene krevetiće i odvojene ih podigli iz sna.
Pomoć
Obitelj je neko vrijeme živjela u njujorškom Bronxu dok su dječaci bili na rehabilitaciji. No, nostalgija te potreba za njezinom pomoći vratila ih je u Indianu.
“Trebala mi je mama. Trebala mi je pomoć. Jednostavno, nisam više uspijevala sve to nositi sama”, opisala je Nicole teške dane s troje djece, od kojih su dvojica bila mali bespomoćni blizanci.
Danas žive na farmi u ruralnom dijelu te savezne zemlje u velikoj kući koja, ističu, pruža dovoljno prostora za rast i napredak ne samo blizancima nego i njihovom petogodišnjem bratu Azi.
“I njemu treba prostor da cvjeta”, kaže Nicole. Jadon i Aza idu u školu, a Anias je u vrtiću jedan dan tjedno. “Trudimo se biti normalna obitelj”, objašnjava Christian.
Aniasov put pokazao se mnogo težim od bratova. Prošle godine njegov se napredak zaustavio. Prestao se preokretati, igrati s igračkama i podizati glavu zbog tekućine koja se počela nakupljati u njegovu mozgu. Bilo mu je preteško.
“Bilo je strašno to gledati. Ne samo da se prestao razvijati nego je počeo nazadovati. Imao je teške probleme s kožom, a napadaji su bili tako jaki da bi po 15 puta u jednom danu potpuno poplavio. Teško je bilo gledati kako kreće istim putom kao Jadon, a onda ga nešto naglo izbacuje”, ispričala je Nicole.
Obitelj je mislila da ga gubi zauvijek, ali nedavno su mu odstranjeni krajnici te je samostalno prodisao. Počeo je podizati glavu. Čak je počeo koristiti noge i ruke kako prije nije mogao.
Zdravlje
“Znate, kao majka želite da poleti, a on je još privezan za zemlju. No, počeli smo primjećivati pomake i to nam svima daje snagu. Spremni smo za njegov uzlet”, naglašava Nicole, sretna jer se stvari ponovno pomiču nabolje. “Anias je poput medicinskog Mount Everesta, naučila sam to cijeniti. Kada je riječ o njegovu zdravlju, on se popeo na jednu takvu planinu. Svaki dan vidimo pomake, koliko god mali bili”, kaže majka.
Obitelj je optimistična prema budućnosti blizanaca. Nicole kaže da svaki dan gleda u Aniasa i govori mu da će jednog dana došetati do nje. “On mi samo uzvraća pogled i ponekad se smiješi. Znam da će se to jednog dana dogoditi.” Prepričava jednu nedavnu zgodu s Jadonom; jednog je dana prolio sok za ručkom i potom je odmah smirio: “Mamice, to je samo bila jedna nezgoda”, rekao joj je. Potom ju je pogledao i rekao: “Ja sam pametan”. Ona se nasmijala, a on je na to dodao: “Ja sam smiješan”.
Dok Nicole to pripovijeda, Jadon je s pažnjom gleda. Ona se spušta prema njemu i ljubi ga u vrh glave. Jadon dodaje još nešto: “Sretan”, kaže. “I sretan je”, ponavlja za njim mama Nicole.
