Osmogodišnji indonezijski dječak koji ima težak tjelesni nedostatak svakodnevno uspješno svladava sve zapreke puzajući na šest kilometara dugom putu do škole na zapadu otoka Jave.
Mukhlis Abdul Holik ne može samostalno stajati, no svaki dan svladava šest kilometara dug put do škole puzeći na koljenima i na rukama ili hodajući na rukama na koje stavlja sandale kako bi ih zaštitio.
Zbog iskrivljenih stopala i kratkih nogu visinom je tek do kukova svojih školskih kolega.
Unatoč hendikepu, u pratnji svoje majke uspijeva doći u školu istim šljunčanim putem i drvenim mostom kao i njegovi kolege.
"Put je strm, ali on ga svakodnevno svladava", rekla je njegova majka Pipin koja kao i mnogi Indonezijci i Indonezijke ima samo jedno ime.
"Da imamo novca, mogao bi uzeti motor taksi, ovako mora puzati po zemlji. No, nikad se ne žali, po kiši i po žegi, uvijek je u školi".
Dječakova hrabrost i upornost potaknuli su divljenje u zemlji s 260 milijuna stanovnika pa se tako 3. prosinca sastao s predsjednikom Jokom Widodom na Međunarodni dan invalida.
"Pitao sam Abdula želi li nešto kad smo se susreli", napisao je predsjednik u priopćenju.
"Mislio sam da bi htio nekakav dar, ali rekao je samo da bi htio studirati", rekao je Widodo čudeći se.
"Kad odrastem želim biti vatrogasac, liječnik ili astronaut", kazao je dječak.