Split je umišljen. Gord. Ponosan. U nas je sve bolje. I ljudi su ljepši, i bolje pjevamo, i najbolji se sportaši na svijetu rađaju upravo ovdje. Uz to smo i centar svita, piše Slobodna Dalmacija.
Sa svim navedenim Steve Tsentserensky se slaže.
– Zovite me Stipe – kazat će.
Njegov put od rodnog Clevelanda u Ohiju, preko New Yorka do centra našega grada bio je jednostavno prirodan, kao da se jednostavno baš tako trebao promijeniti smjer njegova života.
– Obišao sam oko 65 država na svijetu. U rijetke sam se poželio vratiti. U Hrvatskoj sam poželio živjeti – kaže nam ovaj mladi, 35-godišnji videoproducent, copywriter, digitalni nomad, Splićanin u nastajanju.
Prije pandemije živio je i radio u Americi, boravio u Velikoj jabuci, diplomirao umjetnost i marketing, dugo godina radio na kruzerima, oplovio svijet, bavio se onim što ga "dobro ide" – svojom kamerom otkrivao kantune, ljude, priče... Od nekadašnjih četiri tisuće dolara koje je privređivao mjesečno, "spao" je na sedam stotina. Nešto je morao poduzeti.
Pravo splitsko ljeto
– Kada sam vidio kako Hrvatska izdaje jednogodišnju boravišnu dozvolu digitalnim nomadima koji žive izvan Europske unije, znao sam da su svi moji problemi riješeni – veli nam Stipe dok ispijamo kavu u Getu. Više ne koristi termin "americano" kada naručuje dužu kavu, sada suvereno kaže: produžena!
– Tek sam ovdje shvatio pravo značenje "fjake", shvatio sam važnost ispijanja kave, doživio pravo splitsko ljeto i shvatio zašto se domaći rijetko spuštaju na plažu – smijemo se.
Od trenutka kada se doselio u Lijepu našu, život mu se promijenio nabolje. Toliko mu je dobro, čak, da mu ovaj vikend u posjet dolaze roditelji, a on će ih pokušati nagovoriti da mu se pridruže.
– Kada vide i dožive Split, neće htjeti otići – kaže, pa nam prepričava kako ga je na videopoziv nazvala majka dok je trčao Marjanom:
– Odmah me upitala gdje sam, a kada sam joj kazao kako sam i dalje u Splitu, dapače, svega nekoliko minuta udaljen od centra grada, ostala je bez teksta.
Naš grad, pardon i njegov grad, je, kaže, jedinstven, poseban u svojoj ljepoti i otkačenosti, i u savršenoj nesavršenosti, ako hoćete. Stigao je, unajmio stan odmah poviše Pazara i krenuo otkrivati u što se to stari Dioklecijan jednom davno – zaljubio.
– Grad je pun tekstura, različitih, potpuno drukčijih! Ovdje svaki kamen priča priču, doslovno. Vidi, ja sam pred računalom cijeli dan, pa onda ustajem rano i šetam. Stoljeća, tisućljeća su ovdje ostavila traga, kao da živim u muzeju – kaže nam.
Kada je prvi put vidio Split, s palube jednoga kruzera prije nekoliko godina, sve što je znao o Hrvatskoj bilo je – Domovinski rat, "Igra prijestolja" i Dubrovnik.
Svi govore engleski
– Gledao sam grad i mislio zašto bi itko želio doći ovdje. Onda sam se iskrcao i kazao sam sebi: Aha, zato! – prisjeća se.
Od svibnja naovamo stvorio je veliki krug prijatelja, poznanika, našao je, rekli bi Splićani, ekipu. Ljudi su, kaže nam, otvoreni, ljubazni, pristupačni. Pametni, veli, jer svatko govori engleski jezik bez ikakve zadrške i problema.
– Osim na Pazaru! Tamo su gospođe koje prodaju povrće malo starije, ali ni tu nemam problema u komunikaciji, samo pokažem prstom što mi treba – smije se, pa raspredamo kako nam je Bog dao komad zemlje na kojem baš sve uspijeva:
– Vi morate biti "tvornica hrane"!
U dućanima se ne može načuditi uvoznim proizvodima, pa nas pita:
– Zašto vam sve nije "domaći"? – kombinirajući engleski i ubacujući hrvatski.
Stipe je prva generacija Amerikanaca, njegovi su roditelji početkom 80-ih u Clevelandu savili gnijezdo, napustivši rodnu Rusiju. Ruski mu je stoga materinski jezik i govori ga bez problema. Možda je i to razlog što hrvatski jezik jako dobro razumije, premda se još uvijek ustručava govoriti.
– A e – kaže.
– To sam prvo naučio! "A e" u sebi ima sve, i stanje duha, i stanje tijela, i raspoloženje, i pitanje, i odgovore, baš sve – objašnjava nam.
A e, moj Stipe, znamo mi to!
Nedavno je odradio prilog na američkoj televizijskoj kući CNBC, objašnjavajući svijetu zašto je postao stanovnik Splita. Među ostalim, kazao je kako se ovdje da jednostavno i komotno i kvalitetno preživjeti, oprostite – živjeti, s budžetom od 47 dolara, odnosno s 300-injak kuna dnevno. Podsjetio je kako, primjerice, u New Jerseyju, gdje je jedno vrijeme živio, unajmljeni stan iz džepa "izbije" i 2800 dolara mjesečno. Ovdje to nije ni blizu toliko, stan od 60 kvadrata u samom centru grada plaća 540 dolara, s režijama.
'Ceste su vam savršene'
Sve što zaradi troši na opsesivni obilazak splitske okolice. Želi upoznati Dalmaciju, da bi je više volio, smijemo se.
Otkrio je tako i Zaton kod Šibenika, gdje mu živi prijatelj Duško. Moramo spomenuti Duška, bit će mu drago. Obišao je i Plitvice, Šibenik, Zadar...
– Ceste su vam savršene! Oduvijek izbjegavam vožnju, umara me, pogotovo po američkim cestama koje nisu toliko dobre kao vaše (naše – ispravlja se!), ovdje sam ponovno otkrio ljepotu "cestovnog kruzinga" – otkriva.
Njegove poslodavce ne zanima činjenica što je među njima ocean, bitno je samo da je posao dovršen na vrijeme. Stipu, pak, ne dira činjenica što je zemaljska balota neviđeno velika i golema, on je svoj kantun našao. Najljepši, dodaje, piše Slobodna Dalmacija.