Tango je eliksir mladosti, tvrde devedesetgodišnji Oscar i osamdesetdvogodišnja Nina koji su prvi put tango zaplesali davnih četrdesetih godina, a u kolovozu su kao par sudjelovali u Svjetskome natjecanju u Buenos Airesu.
Iako su oboje plesači već 70 godina, plesni su i životni partneri zadnjih petnaest.
"Ugledao sam je i zaljubio se. Pozvao sam je na ples i otad plešemo zajedno", prisjeća se Oscar Brusco.
Unatoč tomu što ukupno imaju 172 godine ovo dvoje udovaca aktivno pleše četiri do pet puta tjedno.
"Mi živimo tango, zaljubili smo se plešući tango, plačemo se i smijemo plešući tango", objasnila je Nina Chudoba.
Unatoč tomu što nisu osvojili Svjetsko prvenstvo, dobili su najdulji pljesak publike i žirija na sceni prestižne dvorane Luna Park u glavnome gradu Argentine. U natjecanju je sudjelovalo još četrdesetak profesionalnih parova u životnoj dobi njihovih petnaestero unuka.
Svakoga petka nalaze se u dvorani La Baldosa u četvrti Flores u kojoj je odrastao papa Franjo.
Tjedan dana prije natjecanja parovi iz Rusije, Mađarske, Japana, Indonezije, Čilea i Rumunjske fotografirali su se s Ninom i Oscarom, tražeći od njih savjete.
"Oni su poput institucije, stvorili su specifičan stil. U njihovu načinu plesa nema ničega umjetnog", kaže tridesetgodišnja Adriana.
Nina je kći poljskoga migranta koja je postavši udovica u dobi od 50 godina preboljela rak. Tango je za nju 'modus vivendi' koji je pokreće, osobito otkakO je susrela Oscara.
"Za mene i Ninu tango je poput hrane, svakodnevno ga trebamo, a ako ne zaplešemo, umiremo.... Tango treba osjećati, voljeti, bez toga nema ništa", kaže Oscar, izražavajući žaljenje što danas malo mladih Argentinaca pleše ovaj ples iz užitka. Smatra da čine to uglavnom zbog turista i zarade.