Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru natječe se i jedna doista posebna gimnastičarka. Njezino ime je Oksana Čusovitina i ima čak 41 godinu što je nevjerojatna dob za tako težak i zahtjevan sport kao što je gimnastika. No, Oksana se uspješno natječe s mnogo mlađim natjecateljicama i ostvaruje zavidne rezultate, a nastupila je na svim Olimpijskim igrama od 1992. naovamo.
No, Oksanin nevjerojatan uspjeh nije vezan samo uz njezine godine. Naime, ona sve što radi – sve naporne treninge koje odrađuje i rezultate koje postiže – radi zbog svojeg bolesnog 17-godišnjeg sina Ališera kojemu je dijagnosticirana leukemija.
Sve je počelo još davne 2002. kada su Oksana i njezin suprug Bahtijer Kurbanov, inače hrvač, nastupali na Azijskim igrama. Primili su telefonski poziv od Oksanine majke koja je čuvala njihova tada trogodišnjeg sina, da malome nije dobro i da povraća krv. Testovi su pokazali da se radi o vrlo ozbiljnoj bolesti i da dječak ima leukemiju.
Smjesta je trebalo započeti liječenje jer doktori su mališanu bez adekvatne terapije davali još samo mjesec dana života. No, lista čekanja u Uzbekistanu je enormna i pitanje je bi li mali Ališer stigao na red u bolnici u Taškentu. Jedini izlaz bilo je liječenje u klinici u Kölnu, koje je, međutim koštalo preko 100.000 eura.
Oksana i njezin suprug prodali su stan i dva auta, no tako su skupili niti polovinu potrebnog iznosa. Uzbekistanska gimnastička federacija odlučila je pomoći, no ni s njihovom pomoći novca nije bilo dovoljno. Tada su se priključili prijatelji i poznanici.
'Tad sam shvatila da na svijetu ipak ima puno više dobrih nego loših ljudi. Puno ljudi nam je pomoglo donacijom, a pridružile su se i neke tvrtke', kaže Oksana.
Međutim, niti sav prikupljen novac nije bio dovoljan za kompletno liječenje, a Oksana je znala da će troškova biti još jer je leukemija bolest koja se i nakon što je izliječena, opet može vratiti.
Tako je pristala nastupiti za gimnastičku reprezentaciju Njemačke, a tamošnje su sportske federacije obećale podmirivati troškove liječenja. Vlasti Uzbekistana bile su prilično uznemirene zbog njezine odluke, no preklinjala ih je da je puste i objašnjavala im da sve to čini samo zbog svojeg sina.
Ipak je uspjela dobiti vizu i počela nastupati pod njemačkom zastavom. Treninzi i nastupi za Oksanu su bili vrlo naporni jer se morala usredotočiti na gimnastiku, a istovremeno je bila zabrinuta za sinovo zdravlje.
'Da sam se ozlijedila, ne bih mogla nastupiti i ne bih sinu mogla omogućiti liječenje. To je za mene bilo strahovito stresno', priča Oksana.
No, nakon liječenja u Kölnu, Ališer je ozdravio, a kako je još preostalo nešto novca od njegovog liječenja, Oksana ga je odlučila darovati drugoj djeci koja su bila u sličnoj situaciji.
Oksana, Bahtijer i Ališer započeli su nov život u Njemačkoj. Zanimljivo, dječak se također zainteresirao za gimnastiku i na nekim natjecanjima ostvario vrlo dobre rezultate. Kasnije je trenirao i nogomet, a Oksana kaže da je čitavo to vrijeme bio i vrlo dobar u školi.
'On obožava učiti i najgora mu je kazna kad mu kažem da neće ići u školu. Zapravo, on je pravi mali Nijemac, vrijedan i uredan. Trenutačno želi postati bankar', kaže Oksana.
Oksana i Bahtijer žive između Njemačke i Uzbekistana. Jedno vrijeme talentiranu gimnastičarku pod svojom je zastavom željela i Rusija, no ona ih je odbila.
Na Olimpijskim igrama u Riju ponovno nastupa za Uzbekistan i uspješno se nosi s natjecateljicama koje u vrijeme kad je ona počela trenirati još nisu bile ni rođene.
Svi sportaši Oksanu opisuju kao živu legendu koja je postigla nevjerojatne stvari. I dok većina gimnastičara nastupi na najviše dvjema Olimpijskim igrama, Oksani su ove u Riju već sedme.
