Na nekim mjestima dovoljno je skrenuti s glavne ceste, prošetati nekoliko stotina metara ili se popeti na obližnje brdo da bi se naišlo na ostatke nekadašnjih utvrda, starih crkvica i drugih povijesnih građevina. No, problem je što se za mnoge od njih teško mogu pronaći osnovne informacije, a kamoli upute kako do njih doći. Upravo je to pokušao riješiti programer Marko Mlinarević, koji je osmislio HeritageMap, besplatnu interaktivnu kartu koja na jednome mjestu okuplja tisuće lokaliteta hrvatske povijesne baštine.
Mlinarević dolazi iz Osijeka, a danas živi u Zagrebu, kamo se preselio nakon što je upoznao suprugu. Po struci je programer, a HeritageMap je nastao iz njegova osobnog interesa za povijest i stare utvrde, ali i iz sasvim praktične potrebe koja mu se javljala na putovanjima. Umjesto da se pomiri s time da informacije o lokalitetima mora tražiti na nekoliko različitih mjesta, odlučio je napraviti alat kakav je i sam želio koristiti.
"Kad sam sa ženom putovao po Hrvatskoj, uvijek smo se pitali što možemo otići pogledati, jer i ja i ona volimo povijest i stare utvrde. Doslovno sam se morao oslanjati većinom na Google, nešto nađeš na Wikipediji, nešto po forumima. Kad sam shvatio da su svi ti podaci javni i otvoreno licencirani, a nije bilo rješenja koje bi me 100 posto zadovoljavalo, odlučio sam napraviti svoje", poručuje nam Mlinarević.
Hobi uz druge obaveze
Kako nam kaže, prvo mu je ovaj projekt bio hobi kojim se bavio sa strane, uz druge životne obaveze. Na aplikaciji je radio sat ili dva nakon posla i vikendom, pa mu je tako trebalo oko mjesec dana da dođe do prve verzije.
"U početku je riječ bila samo o običnoj web stranici s kartom. Nakon toga sam se posvetio radu na ovoj trenutačnoj verziji, na tome sam radio oko dva mjeseca. Konstantno sam peglao i popravljao bugove na koje smo prilikom korištenja nailazili ja, ali i drugi korisnici aplikacije. Cijeli sam projekt osmislio i napravio sasvim sam", otkriva.
Najvažnije mu je bilo ponuditi korisnicima mogućnost da u što manje koraka i što jednostavnije pronađu znamenitosti dostupne za posjet u blizini mjesta na kojem se trenutačno nalaze.
"Ili, na primjer, ako je neka osoba suputnik u automobilu i zanima ju koja je to građevina ili znamenitost koju su prošli po putu, može ju vrlo brzo pronaći uz moju aplikaciju. Druga bitna stvar bila mi je da se sve nalazi na jednom mjestu. Turistički portali imaju dvadeset najpoznatijih dvoraca, a mene su zanimale i ruševine o kojima nema ni članka na Wikipediji, pa su na karti sve prikazane i zastupljene jednako. Korisnicima se nude i praktične informacije za izlete, koliko se do nečega mora hodati, koliki je uspon i kakvo će im biti vrijeme koji dan", objašnjava nam pokretač aplikacije.
Gusti dim se nadvio nad Parizom, izgorio jedan od simbola francuske metropole
Tisuće lokaliteta bez osnovnih informacija
Na karti se nalaze lokaliteti različitih vrsta, od starih utvrda i arheoloških nalazišta do drugih povijesnih građevina. Podatke za HeritageMap Mlinarević prikuplja iz javno dostupnih izvora, među kojima su Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija, Wikipedia i OpenStreetMap. Pritom mu je bilo važno da se koristi izvorima s otvorenim licencijama, koje dopuštaju ponovnu upotrebu pod propisanim uvjetima.
"Napisao sam program koji te izvore spoji u jednu bazu i izbaci duplikate. Ako dva izvora imaju isto mjesto, službeni registar ima prednost, a iz ostalih se dopuni ono što mu nedostaje, recimo fotografija ili radno vrijeme. Ne mogu obići tisuće lokaliteta, pa se oslanjam na to da se izvori međusobno provjeravaju. Kad se ne slažu, provjerim ručno i ispravim. Greške otkriju i korisnici, javi netko da je točka u krivom selu, provjerim i popravim", priča Mlinarević.
Kako priznaje, jedan od najvećih izazova bio mu je usklađivanje podataka iz različitih izvora. Tijekom rada na HeritageMapu najviše ga je iznenadilo koliko se lokaliteta spominje isključivo u Registru kulturnih dobara, bez podataka o njima u drugim izvorima.
"Od 5500 lokaliteta, više od 4800 nema članak na Wikipediji ni na jednom jeziku, a oko 600 nema uopće nikakav opis, samo ime, točku i oznaku zaštite. Uglavnom su to ruševine utvrda i arheološka nalazišta, službeno zaštićena, a o njima ne možeš ništa pročitati. Iznenadila su me i podvodna nalazišta. U registru ih je 168, brodolomi i potopljene antičke luke, a mislim da većina ljudi ne zna da to postoji kao zaštićena baština. Ista utvrda zna biti u tri baze pod tri imena i na tri različita mjesta", objašnjava nam Mlinarević.
Prema njegovu iskustvu, Dalmatinska zagora posebno je bogata povijesnom baštinom koja je široj javnosti još uvijek nedovoljno poznata. Ističe da se ondje nalazi mnogo povijesnih lokaliteta, no ljudi koji nisu iz tog kraja uglavnom znaju samo za Klis.
"Samo u općinama Zagore, od Knina do Vrgorca, na karti je oko 300 lokaliteta. Slično je i sa Slavonijom, puno je dvoraca i starih utvrda o kojima se izvan tog kraja malo zna. Ostaju u sjeni jer turizam ide uz obalu, a u blizini tih mjesta nema table ni parkinga, često ni staze. I ako o tome nema ni članka na Wikipediji, odakle bi itko znao da postoji", govori.
Kako doći do lokaliteta koji nije na turističkoj karti?
Pri prikupljanju podataka o praktičnim detaljima poput pristupa lokalitetima, trajanja obilaska, uspona i stanja staze oslanja se na radove ljudi koji su tome posvetili svoj život. Svoju ulogu vidi u tome da te informacije što jednostavnije predstavi široj javnosti, uključujući i laike poput njega samog.
"Što se tiče staza, tu se primarno oslanjam na postojeće karte i ucrtane planinarske staze na kartama koje imaju otvorenu licencu, prije svega OpenStreetMap, i na otvorene visinske podatke. Za udaljeniji lokalitet program nađe najbližu točku do koje se može doći autom, izračuna put pješice po ucrtanim stazama i iz visinskih podataka procijeni uspon i koliko se hoda gore i natrag. Takav prilaz ima gotovo 500 lokaliteta. Ako nema ucrtane staze, a lokalitet je zabilježen na udaljenoj lokaciji, na temelju same karte dajem procjenu koliko će trebati, i na stranici piše da je procjena", pojašnjava nam Mlinarević.
Takve informacije mogu olakšati planiranje izleta, osobito kada je riječ o lokalitetima koji nisu lako dostupni ili za koje nema mnogo informacija. Ipak, riječ je o procjenama koje se temelje na dostupnim kartama i podacima, a ne nužno na osobnom obilasku svake lokacije.
Besplatna karta bez oglasa
Kako bi HeritageMap dugoročno mogao održavati uz što manje troškove, od početka je pažljivo osmišljavao arhitekturu stranice, koja ne zahtijeva server ni bazu podataka. Financiranje se oslanja na dobrovoljne donacije putem gumba Buy Me a Coffee, a oglasa na stranici nema niti ih planira uvesti jer je tako odlučio još na početku projekta.
"Održavati se dugoročno sigurno može jer je pravi trošak moje vrijeme, a ne novac. Registar, Wikidata i OpenStreetMap se održavaju bez mene, pa karta ne ovisi o tome hoću li ja unositi svaki novi lokalitet. Nove stvari dodajem ovisno o tome koliko imam slobodnog vremena", priznaje.
Trenutačno ima nešto manje vremena za rad na HeritageMapu, pa je projekt uglavnom u fazi održavanja i ispravljanja prijavljenih grešaka, primjerice problema s lokacijama. Kartom se bavi vikendom kada je to potrebno, a velik dio procesa je automatizirao, tako da dobiva automatske obavijesti u slučaju problema, nakon čega ih otklanja.
"U footeru stranice postoji link koji vodi na formu, a forma vas vodi kroz pitanja što želite prijaviti: grešku u podacima, krivu lokaciju, lokalitet kojeg nema na karti ili fotografiju. Još više pomaže ako netko stvar upiše direktno u OpenStreetMap ili Wikipediju, jer to onda kod sljedećeg osvježavanja dođe na kartu, a i na sve druge karte koje koriste iste podatke. Fotografije je najbolje staviti na Wikimedia Commons", ističe Mlinarević.
U planu su i druge europske zemlje
U širenju HeritageMapa na druge zemlje trenutačno ga najviše ograničavaju dostupnost podataka i, prije svega, uvjeti licenciranja. Istražio je registre kulturne baštine svih 27 članica Europske unije i utvrdio da otprilike polovina zemalja ima registre s otvorenom licencom, čiji bi se podaci mogli gotovo odmah uključiti u aplikaciju. Među njima su Italija, Francuska, Nizozemska, Češka, Irska i skandinavske zemlje.
"Kod druge polovine uvijek nešto zapne, Grčka zabranjuje komercijalnu upotrebu, Malta ima podatke bez ikakve licence, Austrija objavi popis bez koordinata, Njemačka nema nacionalni registar, nego šesnaest pokrajinskih. Uključio sam Sloveniju kao testni primjer, čisto da vidim koliko bi to teško bilo za napraviti. Njihov registar je pod otvorenom licencom pa je prošlo dosta glatko, oko 7700 lokaliteta. Sljedeće bi, logično, bile susjede, Italija, Austrija i Češka, jer tamo ljudi odavde idu na izlete. Ali Hrvatska je prioritet."
Što bi Zagreb bio bez mljekarica: knjiga o četvrt stoljeća projekta ‘Sir i vrhnje‘
Volio bi da HeritageMap pridonese razvoju manje poznatih turističkih odredišta i potakne putnike da otkriju lokalitete koje inače možda ne bi pronašli.
"Svaka ruševina na karti je ravnopravna s Trakošćanom, ima svoju stranicu, opis kako doći do nje i koliko se hoda, pa tko gugla neku utvrdu, nađe i što je oko nje. Primio sam već par komentara da će ljudi to koristiti kad budu išli na izlete, pa mi je to bilo drago čuti", govori.
Tri mjesta koja je otkrio na vlastitom godišnjem odmoru
Budući da je HeritageMap još relativno nov projekt, prvi put ga je sam imao priliku koristiti tijekom godišnjeg odmora na moru, u Svetom Filipu i Jakovu.
"U šetnji sa ženom i klincima uključio sam aplikaciju i posjetili smo tri lokacije koje bih inače vjerojatno zaobišao jer ih ne bih ni bio svjestan, među njima i staru župnu crkvu sv. Mihovila u samome mjestu", prisjeća se Mlinarević.
Rad na HeritageMapu, priznaje nam za kraj, nije bitno promijenio njegov način putovanja jer je projekt od početka razvijao prvenstveno za vlastite potrebe i prema onome što ga osobno zanima. Ipak, tijekom razvoja aplikacije otkrio je i lokalitete koje bi volio posjetiti, među kojima je i Pustinja Blaca na Braču, stari samostan uklesan u stijenu koji je danas uređen kao muzej. Iako ondje još nije bio, taj je lokalitet već stavio na svoju listu mjesta koja želi obići.
