ZAGREB - "Čekaj, čekaj, sad ću je pronaći", govori mi 32-godišnji Vedran Relja dok s vrha ormara (koji je sam napravio) skida jednu staru, prašnjavu kutiju.
U njoj uredno poslagani požutjeli izresci iz novina, raznorazne diplome, priznanja i plišom ukrašene kartonske kutijice u kojima su vrijedne medalje prikupljene na raznoraznim stranama svijeta.
"Evo je", ponosno poviče, ali ubrzo shvati da to ipak nije ta plaketa pa nos ponovno zabije u staru kutiju te nastavi prekapati među sjećanjima iz nekih davnih dana.
Dok ga promatram, iza čupave, plave brade vrlo brzo pronalazim zaigranog dječaka koji je davne 1998. godine novinske stupce punio brojnim svjetskim nagradama osvojenima za ambiciozne i složene inovacije.
"Ma gdje li je samo nestala...", promrmlja si u bradu, a potom po...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....