Zovem se Dražen, rekao je na prvom susretu. Nosio je visoke kaubojske čizme i dugački, crni mantil koji se vukao za njim. Lice? Misteriozno, ali izrazito dobrohotno. Njegovani mu se brk smiješio pa je izgledao kao da je preuzeo ulogu nasmijanih usana i tako izložio lice vječnoj, nepokorivoj sreći.
Pri drugom susretu, rekao je da se zove Robert, a treći put kad sam ga vidio, pokazao mi je svoj kratki film. I to prilično dobar film na kojemu je, očekivano, bio potpisan svojim trećim imenom: Esox Lucius Ido. Dobro, tko je taj tip s toliko imena, i zašto njima žonglira na ovaj način?
Do petog ili šestog susreta u filmskoj školi koju smo zajedno pohađali, doznajem kako se godinama smucao Italijom, nakon što je doslovno pobjegao iz Jugoslavije, i to zbog zabranjene ljubavi. Neko j...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....