Dobrodošli u naš božićni gradić Kaštel Gnomešić - kažu nam ponosno Zvonimir Bukvić i Komižanka sa zagrebačkom adresom Matea Božanić koji su vlastitim rukama i s neopisivom količinom mašte i kreativnosti u dva mjeseca izgradili dvometarsku jelku na pet etaža. Ideje su im se same od sebe nametale i gomilale, a oni su u svojoj radionici, povodeći se onom "nemoguće radimo odmah, a čuda u roku od 24 sata", stvorili uoči Božića ljepotu koja oduzima dah.
U jednom kutku njihova toplog doma u zagrebačkom Cvjetnom naselju, na podnožju veličine 120x90 centimetara izgradili su etažno božićno drvce, točnije u 210 centimetara visine ispričali su posebnu priču.
U podnožju je gradić, a na prvom katu je soba te dvorište nezaobilaznog Djeda Mraza. Treći kat je okupirala radionica u kojoj gnomovi pakiraju poklon pakete te ih šalju na odredišta, dok je četvrti kat rezerviran za Grinchevu pećinu. Na samom vrhu je, pak, Grinch u službi naroda jer pogled na raj ispod sebe izaziva samo osmijeh na lice.
Video snimio: Alen Furlan
- Sve je počelo 15. listopada kad smo startali s projektom nakon što smo inicijalnu ideju dobili guglajući po Pinterestu. Plan za jelku nismo razradili kroz skice na papiru već smo ga kreirali u glavi. Iako smo prvo mislili kupiti pravo drvce i posjeći grane, shvatili smo da bi to bio bačeni novac i bezvezno sakaćenje drvca pa smo se odlučili poigrati sa šperpločama, stiroporom, nosačima i štaflima kako bismo napravili prvo konstrukciju i podlogu. Kad smo počeli raditi gradić, ideje su same dolazile pa su se tako stvarali gnomovi, štandovi, rasvjeta, klizalište, parkić, sanjke, snjegović, candy canes, konjić na feder u parku, Grincheva spilja i Grinch... Moja cura Matea se prije bavila minijaturama i ima hrpu repromaterijala kod kuće tako da ono što nismo imali, smo kupovali u hoby shopovima po Zagrebu. Sve je gotovo ručni rad osim figure djeda Mraza koji je morao biti debeljko, autića koje smo uzeli djetetu te vlakić koji smo na kraju modificirali, obojali i osvijetlili - priča za Jutarnji Zvonimir Bukvić koji se puna dva mjeseca, koliko je gradnja bajke trajala, osjećao poput razigranog djeteta koje se bezbrižno igra u pješčaniku.
Što se tiče utrošenog materijala i količine financijskih sredstava, Bukvić kaže da ih je gradić koštao otprilike 2000 kuna.
- Utrošeno je oko pet metara kvadratnih kartona od kojih smo radili kućice u selu, namještaj, tunele, sobu Djeda Mraza, radionice. Na kućice smo lijepili isprintane predloške kuća te ih nadograđivali prozorima, terasama i raznim ukrasima. Što se tiče lampica, na samoj jelki je oko 30 metara kabela s led lampicama dok smo za umjetni snijeg potrošili oko pet bočica snijega u spreju. Utrošeno je i dosta čačkalica, šibica, novinskog papira, brašna i soli, ali i flica, stiropora, spužve, pluta, vatelina i fimo mase od koje smo radili gnomove. Čak smo koristili i kombinaciju pjene za brijanje i sode bikarbone kako bismo dobili što vjerodostojniji snijeg. Pazili smo i na najsitnije detalje poput pera u tintarnici, šalice čaja na stoliću, stola u kući Djeda Mraza... - veselo će još Bukvić s nadom da će ova priča inspirirati i druge da otkriju u sebi djecu u ovo pandemijsko doba.
Kad blagdani prođu, pitamo ga, što će sa svojim gradićem on i Matea?
- Imamo puno upita 'što nakon'. Iskreno, razmišljali smo da ga poklonimo nekoj školi ili bolnici da ih uveseljava cijelu godinu, baš kao što je nas uveseljavao protekla dva mjeseca dok smo ga stvarali - zaključuje Zvonimir s osmijehom davši naslutiti kako se njemu i Matei u glavi već rađa novi projekt za idući Božić.
