Koliko često u životu čovjek kupi nešto s nadom da to nikada neće otvoriti, trebati i koristiti? Set prve pomoći, koju bi u ruksaku trebao imati svatko tko hoda planinama, jedna je od tih stvari.
Ovaj me tjedan potresla priča na blogu koji pratim, Zov planine, na kojem je do u detalje opisana teška nesreća koja se prije mjesec dana dogodila strastvenim, iskusnim i kompletno opremljenim planinarima, autorima bloga, na Velebitu. Njihova priča je još jedan podsjetnik da planinu nikad ne treba podcijeniti i da nam se čak i uz sve iskustvo i opremu može nešto dogoditi.
Prošle je jeseni jedan poznanik opisao kako je svjedočio teškoj ozljedi turistice na Zelenom viru, čiju je sanaciju otežala činjenica da većina planinara koji su tamo prolazili u ruksaku nije imala niti jedan zavoj ni flaster, a kamoli nešto drugo.
Prema stranicama Hrvatskog planinarskog saveza, evo što bi set trebao sadržavati: gaze, flastere, zavoje, sredstvo za dezinficiranje rana, zaštitne rukavice. Astrofoliju. Svakako neke tablete protiv bolova i temperature, magnezij... Većina toga, osim lijekova i astrofolije, prodaje se u setovima koji su malih dimenzija i težine i stanu u svaki ruksak.
Pad, uganuće zgloba, razderani laktovi, žuljevi, ugrizi insekata... Od manjih do ozbiljnijih, planinarske se nezgode mogu dogoditi svakome. To nije razlog da odustanete od odlaska u prirodu: samo budite oprezni, spremni pomoći sebi i drugima, uz nadu da za to neće biti potrebe!
