Samo polovica ljudi koji padnu s trećeg kata prežive. Pad s desetog kata ne preživi gotovo nitko. No, prije nešto više od devet godina perač prozora Alcides Moreno pao je s 47. kata i preživio, piše Harry Low za BBC.
- Volio sam vidjeti prozore zbilja čiste. Volio sam sapun i vodu, volio sam osjećaj kad stisneš spužvu - započeo je svoju ispovijest Moreno.
Njegov život dramatično se promijenio tijekom jutra 7. prosinca 2007. godine kada je zajedno sa svojim mlađim bratom Edgarom krenuo prati prozore na 47. katu luksuzne zgrade Solow Tower na njujorškom Manhattanu.
Pri vrlo niskoj temperaturi njih dvojica su se popeli na 5 metara široku skelu za pranje prozora kada su popustili kablovi koji su je držali.
- Kabel na lijevoj strani se prvi odvojio. To je bio dio mojeg brata i on je pao, skroz do tla - kaže Moreno.
Edgar je s visine od 144 metra pao u usku uličicu, a smatra se da je prije samog udara padao brzinom od 200 kilometara na sat. Pao je na drvenu ogradu koja je preplovila njegovo tijelo te je preminuo na licu mjesta.
Uskoro je popustilo uže i na Alcidesovoj strani te je i on počeo padati prema tlu. Za razliku od brata, njega su vatrogasci našli na hrpi iskrivljenog metala kako stišće opremu za kontrolu skele. Još uvijek je disao, a vatrogasci su prepričavali da se čak pokušavao dići na noge. Prisjetili su se kasnije koliko su ga oprezno micali, "poput jajeta", svjesni da ga jedan krivi pokret može usmrtiti.
Sigurnosna užad, uz sredstvo za čišćenje i kantu tople vode, naknadno su pronađeni na krovu pokraj mjesta za koje je bila pričvršćena skela.
Alcides Moreno je nakon nesreće prevezen u obližnju bolnicu i stavljen u induciranu komu. Pretrpio je ozljede mozga, kralježnice, prsnog koša, abdomena, slomio je rebra, desnu ruku i obje noge. Prošao je kroz velik broj operacija, a primio je i više od 10 litara krvi.
- Ovo je apsolutno bilo medicinsko čudo - rekao je tada dr. Herbert Pardes, šef bolnice u kojoj su Alcidesa operirali i liječili, dok je dr. Glenn Asaeda iz njujorških vatrogasaca rekao da je na djelu bila "viša sila".
Tri tjedna nakon nesreće u kojoj je umro njegov brat, Alcides Moreno se probudio na sam Božić 2007., a pokraj kreveta bila je njegova žena Rosario.
- Moj um je bio sav u magli. Nisam se sjećao pada. Ali shvatio sam da je Edgar umro kada sam pogledao oko sebe i vidio samo moju ženu - kaže Moreno.
Naknadna istraga utvrdila je da oprema za skele nije bila propisno održavana i da novi motorizirani kablovi, koji su spajali skelu sa zgradom, nisu bili ispravno pričvršćeni za krov. Istražitelji također nisu Alcidesa smatrali odgovornim za to što je bez sigurnosne opreme zakoračio na skelu, budući da se namjeravao vratiti po opremu za pranje prozora koja je još bila na krovu.
Kako je preživio ni danas nije do kraja jasno. Je li oprema za skele preuzela najveći dio udarca ili ga usporila u padu? Je li se on sam odbio od zgrade i tako usporio svoj pad? O tome se može samo špekulirati. Život se za Alcidesa u tom trenu nepovratno promijenio, ali nije završio.
Alcides je pak teško prežalio smrt svojeg brata.
- To je bilo strašno za mene. Edgar je živio sa mnom u New Jerseyju, dijelili smo puno stvari. Radio je sa mnom i umro radeći sa mnom. Mislim da sam nakon pada tugovao oko tri godine. Tek nakon toga sam se oporavio i prihvatio njegovu smrt. Bilo je to kao da sam izgubio dijete jer je bio mlađi od mene - priča Moreno.
On sam je dobio veću količinu novca kao kompenzaciju za pad i teške ozljede i nakon toga se s obitelji preselio u Phoenix u saveznoj državi Arizoni. Kaže da je tamošnja topla klima dobra za njegove kosti:
- Imam velik broj ožiljaka na tijelu, a zbog ozljeda na leđima ne mogu trčati, samo hodati. Nisam isti kao prije nesreće. Ali hvala Bogu što mogu hodati, to je nevjerojatno - zahvalan je Moreno.
Danas 46-godišnjak, Alcides kaže da bi i danas čistio prozore da može, ali ne radi zbog zdravstvenih razloga. Problema s visinama nema, ali procjenjuje da je tek 80 posto osobe koja je bio prije pada.
- Postoje stvari koje ne radim dobro. Nekad ne završim misao ili pitanje. No, zato sam shvatio koliko su mi važni žena i djeca. Prije nesreće sam smatrao dovoljnim da im pružim dom, hranu, potrepštine i slično... da im ništa ne fali.
Prošle godine postao je otac četvrti puta:
- Uvijek se pitam zašto sam preživio. Imam novo dijete - možda je baš on razlog, da ga odgojim i ispričam mu svoju povijest - zaključuje Moreno za BBC.