UBOJSTVA U LICI

Paranormalne pojave teroriziraju selo. Istražitelj je na tragu, a svoju ulogu ima i Nikola Tesla

Riječki tim pisaca, marketingaša, crtača i dizajnera napravio je jedinstvenu društvenu igru, a pokrenuli su i kickstarter kampanju

U provinciji Arcadia Tenebra, zapravo u Lici, u zabačenom kutku Austro-Ugarske Monarhije, događa se serija ritualnih ubojstava. Nikola Tesla se nije nikada odselio u SAD, on je tu, negdje u susjedstvu, radi svoje futurističke eksperimente u kojima koketira s paranormalnim. Događa se to u doba izvan vremena, u eri steampunka, gdje se brišu granice realnosti i fantazije, znanosti i magije, gdje se industrijska revolucija susreće sa slavenskom mitologijom, u košmaru zločina i opasnosti koja svima visi nad glavom. Vi ste istražiteljica ili istražitelj, koji se pomoću logike, znanstvenog zaključivanja i dedukcije probijate kroz toksični labirint nepovjerenja i lokalnih praznovjerja kako biste otkrili počinitelja. Taj pothvat traje, otprilike, dva sata, vaš istražiteljski alat je kockica, a u avanturu ulazite s prijateljima. Zločini su strašni, ali njihovo otkrivanje je jako zabavno.

Ovako, u kratkim crtama, izgleda priča na kojoj se bazira društvena igra "Arcadia Tenebra" koju je smislio, raspisao, ilustrirao i dizajnirao tim pisaca, dizajnera, ilustratora i marketingaša iz Rijeke. Od ideje do realizacije proces je, prema riječima vođe tima Alena Kapidžića, trajao šest godina, a uključivao je stotine sati rada, koji su svi članovi tima obavljali izvan svojih "formalnih" radnih mjesta, u slobodno vrijeme koje, kad se uzme u obzir koliko je tu posla, i nije toliko slobodno. Uz Kapidžića, riječkog kulturnjaka i pisca, koji je na razvoju ove igre radio kao pisac i "mehaničar igre" (mehanika igre je set pravila koja određuju kretanje i poteze igrača, odnosno odgovor na njih), u timu su bili i Dražen Zima (pisac/mehanika igre), Igor Beleš (pisac), Dina Krajičić (ilustratorica), Đorđe Dokmanović (ilustrator/mehanika igre), Bor Dizdar (dizajn), Iva Jurić (dizajn/marketing) i Majda Jurić (spisateljica/prevoditeljica).

Kapidžić navodi i ljude koji su pomogli u realizaciji - to su Hrvoje Kordić iz tima 4Hogs, Juraj Bilić iz Adreama Games te Edi Budimilić i Damjan Marković iz Rijeke koji su imali uspješnu kampanju na Kickstarteru s igrom "Drinkagon". Kada se tome pribroje brojni prijatelji i poznanici te razni SF i fantasy entuzijasti na kojima je igra testirana te su pridonijeli konačnoj verziji svojim kritikama i savjetima, dolazimo do pristojnog broja ljudi zahvaljujući kojima "Arcadia Tenebra" danas postoji, za sada kao prototip. Nedavno je, pak, na crowdfunding platformi Kickstarter lansirana kampanja koja za cilj ima prikupljanje sredstava za proizvodnju i distribuciju igre, što je idući korak.

- U prvom 'sazivu' bilo nas je četiri pisca, a skupili smo se nakon jednog uspješnog projekta. Razmišljali smo o tome što bi mogli dalje raditi, a jedna od ideja je bila društvena igra. Prije toga, nismo bili u tom svijetu, iako svi volimo videoigre, a ja sam pratio tu scenu u kontekstu onoga što se razvijalo na Kickstarteru, prije jedno 6, 7 godina. Vidio sam da postoji mogućnost da ljudi iz Hrvatske pronađu sredstva za svoje kreativne projekte različitih vrsta, od izdavanja putopisa, preko tehničke opreme, do društvenih igara, čak i videoigara. To mi je bio izuzetno zanimljiv model financiranja projekata u kreativnim industrijama, da si netko može osigurati sredstva za realizaciju ideje direktno kod samih korisnika, a ne da se oslanja na porezne obveznike ili nekakve fondove. S druge strane, svi smo pasionirani igrači videoigara koje su u istom žanru u kojem smo mi napravili društvenu igru. To je taj role play game, igre koje karakteriziraju izuzetno zanimljivi likovi i vrlo bogata priča - govori Kapidžić.

image
Arcadia Tenebra

Po svojim svojstvima, takve su igre bliske književnim djelima, a tu je Kapidžić, kao spisatelj, bio na svojem teritoriju.

- Kroz igru se otkrivaju dijelovi priče s obzirom na posljedice odluka koje donese igrač. Kada smo vidjeli da postoji mogućnost da se napravi društvena igra u tom žanru, i da bi se ta igra mogla objaviti, to nam je bilo dovoljno da krenemo u tom smjeru. Onda smo, naravno, počeli igrati te igre i ulaziti u jednu zajednicu, vrstu subkulture koja je vrlo raznolika i bogata. Postoji scena koja se okuplja, u Zagrebu postoji udruga Igranje, koja je posvećena isključivo kulturi igranja društvenih igara, u Rijeci udruga RiRoll. Većina tih ljudi se skuplja po udrugama koje su posvećene SF-u ili fantasyju, poput udruge 3. zmaj u Rijeci, Liburnicon u Opatiji, Zaigrana koza u Pazinu, Sferacon, Istracon... Znači, sve te konvencije znanstvene fantastike i fantasyja na kojima uvijek postoje posebne prostorije gdje se mogu isprobati nove igre. Koliko je velika ta zajednica, 10 - 15 tisuća ljudi, ne mogu znati točne brojeve, ali nije zanemariva i vrlo je otvorena i poticajna. Pruža podršku, vrlo rado će testirati igre i puno su nam pomogli - priča Alen.

Kada je, nakon prve faze, počeo razvoj mehanike, prisjeća se Kapidžić, krenula je potraga za ilustratorom i dizajnerom te je kroz tim prošlo nekoliko ljudi. U jednoj fazi, kaže, preko profesorice s Akademiji za likovnu pedagogiju u Rijeci, po preporuci, došli su do Dine Krajičić.

- Taman sam završila Akademiju u Rijeci i bila sam doma, u Slavoniji, kada mi se javio Alen. To je za mene bio kreativni izazov, voljela sam društvene igre, a uvijek sam htjela raditi nekakav concept art, dizajn likova i slično. Svidjelo mi se što su Alen i ekipa zamislili i odmah sam u glavi počela razvijati ideje. Generalno, najveća inspiracija su mi ljudi iz moje okoline, zatim povijest, dosta volim etnografsku kulturu. S ovom igrom, to sam mogla još više istraživati, od povijesne odjeće do povijesnih događaja. Čak sam slušala i etnografsku glazbu vezanu za to područje - govori Dina.

image
Arcadia Tenebra

Dio tima Dina je postala 2016. Poslali su joj ideje, napravila je par ilustracija, ekipi se svidjelo i dogovorena je suradnja.

- Imala sam drugi posao, tako da sam radila na igri i preko vikenda i po noći. Bile su to noći i noći rada. Za to vrijeme, doslovno sam izbrisala društveni život. Bilo je to jako zanimljivo iskustvo, kako se projekt razvijao, željela sam raditi još više i više. To me iskustvo dosta izgradilo - priča glavna ilustratorica.

Cijeli projekt je, nadovezuje se Kapidžić, dosta kompleksan i zahtjevan te ističe da je to nešto u što su ušli punim srcem i što im je ispunilo živote.

- Nitko od nas nije u tome zbog plaće, ušli smo u to iz čistog entuzijazma. S dosta rada, truda, talenta i malo sreće moguće je ući u taj posao koji se može dalje razvijati, može se nastaviti s novim igrama, što nam je cilj - veli Kapidžić. Do sada napravljena su četiri prototipa, igra je dobila nekoliko recenzija, a najviše sugestija vezano je uz mehaniku igre. Feedback je do sada odličan, a bilo je i nešto zamjerki.

- Došli smo i u neke situacije gdje su nam ljudi napisali i negativne komentare. Tu je, mislim, bila stvar u tome da su ljudi dobili nešto drugačije od onoga što su očekivali - priča. Temeljna ideja koju su autori imali u stvaranju svijeta iz igre bila je, kaže, sukob mitološkog i racionalnog svjetonazora, u osvit industrijske revolucije.

- Pokušali smo napraviti uvjerljive likove koji su antiheroji, koji nisu plošni, a tu je Dina napravila nevjerojatan posao. Kako smo došli izvan tog svijeta i bacili se unutra naglavačke, nismo imali uzore nego smo na jedan način napravili igru kakvu bismo sami željeli igrati. Za tu subkulturu smo vrlo specifični, pa ljudi ne znaju u koji nas žanr mogu staviti. Ako kao popularne reference uzmete klasične board game, kao što su Riziko ili Monopoli, pa na to nakalemite nekakvo književno djelo, s likovima, to možda može biti odbojno nekome tko samo želi bacati kockice. Postoji jedna vrsta igara koja se zove adventure role play games, gdje bi nas se moglo svrstati, ali opet, i u tom žanru naša igra je vrlo, vrlo specifična - kaže Alen Kapidžić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. veljača 2024 13:11