Provokativna, dosljedna sebi, žena ispred svog vremena koja slijedi svoje snove, naša glazbena diva Zdenka Kovačiček uspjela je sve to ostati i nakon više od 60 godina impresivne karijere, a neke su njezine pjesme postigle nevjerojatnu popularnost i 40 godina nakon nastanka.
Tko je radio album
Da u tome ne posustaje ni s upravo navršenih 77, dokazuje njezin novi album “Konstatacija jedne mačke” koji izlazi početkom veljače i prvi je nakon 15-godišnje studijske stanke. Najavljuje ga pjesmom “Jaka”, rokerskim duetom s Davorom Gopcem, i spotom čija je promocija 21. siječnja. A kako umjetnički duh nikad ne miruje, glazbenica se prihvatila i pisanja autobiografije.
- Na “Konstataciji jedne mačke” Marko Tomasović je opet zadužen za glazbu, Hrvoje Grčević je aranžer i autor jedne pjesme, dok je tekstopisac većine ostalih Danijela Borovnjak. Bonus pjesma je “Love, love, love” Marija Mihaljevića, koju sam izvela na Dori. Fenomenalne dionice odsvirao je moj GreenHouse Blues Band, a poseban gost na gitari je Damir Šimić Šima. Nekoliko je tekstova i iz same zbirke “Konstatacija jedne mačke” i ti su prilično avangardni i provokativni, no treba shvatiti slobodu poezije i ne smatrati ih prostaklukom. Ne volim svakodnevne, dosadne tekstove. Ima lijepih ljubavnih koji puno kažu, no mene uvijek zaintrigiraju drugačiji. Nadam se da će album biti poseban i očekujem uspjeh - otkriva Zdenka Kovačiček.
Autentičan
Na albumu je 12 pjesama, od kojih nekoliko izvrsnih suradnji, poput “Pozitivnog primjerka” s Remi koja je osvojila sve top-ljestvice. Jedan od dueta je s mladim uspješnim pjevačem Matijom Cvekom, a sljedeći Zdenkin gost je Davor Gobac s kojim izvodi pjesmu “Jaka”.
- Gopca smo čuvali kao adut uoči izlaska albuma jer je neuništiv, fantastičan, oduvijek autentičan i bezvremenski. “Jaka” je jedna ženska priča, ali većina pjesama je takva. Snimanje u legendarnom studiju kod Trulog bilo je ludo zabavno. A kako to kod nas muzičara biva, kraj snimanja proslavili smo na šanku. Poslije toga sam s Gopcem snimala spot u zagrebačkoj Kinoteci, pod redateljskom palicom Hrvoja Zalukara. Dio mog GreenHouse Blues Banda je na sceni, sve je obavijeno s puno dima, ja i Davor jedno drugome pjevamo i zvuči vrlo rokerski. Premijera spota je 21. siječnja na PopRock.hr i onda kreće na YouTube - najavljuje glazbenica.
Na novi album, ali i njegov naslov naveo ju je, kaže, velik uspjeh njezine pjesme “Frka” u obradi Nipplepeople, a album istog naslova iz 1984. većinom sadrži pjesme iz zbirke poezije Slavice Maras “Konstatacija jedne mačke”.
- Na albumu “Frka” su tekstovi Slavice Maras iz knjige “Konstatacija jedne mačke”. Kad sam u to vrijeme izvela “Frku” na Zagrebačkom festivalu, to je bilo previše avangardno jer se spominje “guzica”. Da ne šokiramo javnost i da nas ne razapnu, promijenili smo tekst u “bluzica”, što je još veća avangarda jer nije imalo veze ni s čim. Uvijek me nešto vuklo prema drugačijem, ali znala sam se i prilagoditi, imala sam jednu lijepu “Žutu ružu” koja je bila veliki hit 1970., ali to me nije činilo tako sretnom kao to nešto drugačije, posebno - iskrena je Zdenka.
Družeći se sa Slavicom Maras u njezinu kazalištu Bagatella, prvom off teatru na ovim prostorima, Zdenka se povremeno uspješno bavila i glumom.
- Sa samo pet godina bila sam u Kazalištu mladih, a poslije sam nastavila u Bagatelli i glumiti i pohađati satove glume Marije Kohn i Krešimira Zidarića. Tako sam udovoljila svojoj velikoj želji da budem na kazališnoj sceni. Možda sam mogla i jedno i drugo, no previše me zaokupila glazba da bih upisala Akademiju, ali su mi se povremeno ipak ostvarili neki lijepi projekti. Primjerice, Krešimir Zidarić je na scenu postavio predstavu “Obljetnica braka” što je poteklo od najobičnijeg vica, kratke crtice, i razvila se predstava. Krasne uloge ostvarila sam i u kazalištu Komedija u suradnjom s velikim Damirom Zlatarom Freyom - priča glazbenica.
Pionir diskografije
Njezina je životna priča, kaže, često bila vezana uz problematične situacije kad se radi o komercijalnosti.
- Sva moja jazz izdanja u to su vrijeme odbijali, iako sam za Jugoton još kao Duo Hani 1960. snimila osam singlica dok još nije bilo LP albuma. Jedan sam od prvih Jugotonovih i jedan od pionira stvaranja hrvatske glazbene scene. Međutim, uvijek su me smatrali nekomercijalnom, a to znači da te nitko ne promovira, ne brine da se pročuje to što radiš. Zahvaljujući tome, nesvjesno me vuklo to da istražujem, da proučavam glazbu jer to je beskrajan umjetnički prostor gdje sam stalno pronalazila nešto što me intrigiralo, pa je to bilo spremano u ladice i čekalo pravi trenutak - tvrdi Zdenka.
Pravi trenutak s “Frkom” došao je zahvaljujući dvojcu Nipplepeople, a prije četiri godine pjesmu “Elektra”, koju je 1976. snimila s Igorom Savinom, Karl Lagerfeld je iskoristio za Chanelovu reviju.
- To me vratilo u vrh. Bez obzira na to, pjevala bih ono što me zanima, ali “Frka” je nakon 40 godina postala iznenađujući hit, odjednom su me zvali svi mogući mediji, a s Nipplepeople sam imala nekoliko nastupa. Sad “Frka” ima više od 11 milijuna pregleda na YouTubeu. Lijepo je od njih i vrlo profesionalno što su moje ime stavili uz svoje, kao originalnog izvođača. A što se tiče Karla Lagerfelda, to je bilo veliko iznenađenje jer “Elektra” je 1976. snimljena kao elektronska podloga, a ja sam otpjevala improvizaciju pa sam na neki način i koautor. Moj prvi album, između ostalih, trebao je raditi Goran Bregović, Kornelije Kovač ili Dado Topić, no u to sam vrijeme bila u fazi putovanja i turneja po Rusiji i nije se ukazala prilika za to. Skupili smo sve singlove i nedostajala je jedna stvar, pa je Igor Savin iz ladice izvadio “Elektru” i stavili smo je na moj album prvijenac. Nakon 40 godina iskoristili su je u Chanelu jer je Karl Lagerfeld često koristio avangardnu glazbu na revijama zato što je i njegov dizajn bio takav i zbog toga je on za mene najveći. “Elektru” su vjerojatno pronašli kad je prije četiri godine jedan diskograf iz Austrije reizdao moj album i kao vinil ga distribuirao po cijelom svijetu. Bila sam ugodno iznenađena i mislim da je to, koliko god neskromno zvučalo, najveći prodor jednog hrvatskog vokala u svijet - kaže glazbenica.
Sve to i još puno važnih trenutaka iz 60 godina duge karijere Zdenka trenutačno vrijedno bilježi u autobiografiju.
- Oduvijek sam živjela glazbu, no u biografiji pričam i o kćeri i njezinu odrastanju, kao i o nekim važnim doživljajima, susretima i suradnjama. Bilo je lijepoga i tužnoga. Opisala sam i slučaj Ane Štefok jer se za pomoć obratila meni i Višnji Korbar i učinile smo sve što je bilo moguće. Većina umjetnika i kolega koji su posvetili život glazbi zaboravljaju ružne trenutke, no ja nisam mogla i morala sam to zabilježiti. Možda bi bolje bilo pričati samo o uspjesima, ali moja diskografija predstavlja priličan kaos. Htjela sam pjevati i jazz i rock i pop, pjevala sam po festivalima, htjela sam biti prisutna na svim glazbenim zbivanjima u zemlji i bila sam možda više od svih. Pjevala sam na blues festivalima, snimala s Boškom Petrovićem. Imam sedam jazz albuma i zbog toga je u percepciji mog postojanja na sceni dolazilo do zabuna, nisu znali u koju bi me ladicu smjestili. Ali, ja ne želim spadati ni u jedan fah. Ja sam prepoznatljiva po svojim fazama uvjetovanim mojim životnim situacijama, raspoloženjima i trenutačnim emocijama - sigurna je Zdenka.
U SSSR-u
Događaj koji svakako neće zaboraviti bio je njezin nastup za lidera bivšeg SSSR-a Mihaila Gorbačova.
- Pjevala sam na rođendanu Gorbačova. Neki bi to možda iskoristili i fotke objavili na naslovnicama, ali meni to nije važno. Taj doživljaj i trenutak nosim u pamćenju. Nemam niti jednu fotografiju, ali u biografiji ću opisati događaj. Bio je to nastup od 20-ak minuta s Triom Vanje Lisaka u Primoštenu, što je bio međunarodni događaj jer se idući dan, nakon proslave, tamo okupio cijeli diplomatski kor i održao veliki susret diplomata ovih prostora. Ujedno, tada je bilo i 20 godina perestrojke. U dvorani gdje smo svirali dobrodošlicu za Gorbačova sjedilo je 12 državnika iz vremena kad je bio predsjednik SSSR-a i kad se dogodio raspad. Imala sam veliku tremu i trudila sam se otpjevati četiri ruske pjesme što bolje mogu. To mi je jedan od najznačajnijih susreta u životu jer je on dobitnik Nobelove nagrade za mir, a znamo koliko mir u svijetu znači za naš opstanak. Promijenio je povijest jer se raspadom SSSR-a cijela situacija u svijetu okrenula. Bio je vrlo ugodan čovjek - opisuje.
Dobar dio njezine karijere obilježile su i turneje po Rusiji gdje je bila velika glazbena zvijezda te je punila čak i stadione.
- Jedan od značajnijih događaja s turneja jest to da sam mjesec dana uzastopno bila zvijezda večeri u Muzičkom teatru u St. Peterburgu. To je kao da u Zagrebu svaku večer mjesec dana punim kazalište Komediju. Velika stvar. I inače sam sklona kazalištu i volim svoje nastupe začiniti konferansom i zgodnom pričom, a zbog te kazališne atmosfere je koncert bio poseban doživljaj. Možda u meni čuče dva lika jer se volim i razbacati na rokerskom koncertu, volim se i izvikati, kao u projektu “S ljubavlju, Janis”, što mislim da mi je ležalo. Inače, mi smo jedini u Europi i postavili taj broadwayski mjuzikl - naglašava Zdenka.
Kad su mjuzikli u pitanju, Zdenka Kovačiček može se pohvaliti iznimnim uspjehom jer je nakon izvedbe komada “Ella i Marilyn” dobila pismo same autorice Bonnie Greer.
- Ona je gledala moje snimke jazza i rekla mi da je odmah znala da sam osoba koja će to moći realizirati. Za to sam bila nominirana i za Nagradu hrvatskog glumišta. Možda u meni ima puno raznih osoba kad je u pitanju glazba i veliko mi je zadovoljstvo kad se mogu pretvoriti u razne likove - napominje.
Da su godine samo broj i da u njoj i dalje čuči nevjerojatna energija, dokazuje i svojim planovima za budućnost.
- Moja je kći odrasla, novinarka je, kvalitetna je osoba i ona je moj najveći uspjeh. No, ona živi svoj život i ja se sad mogu 100 posto posvetiti svojoj profesiji i projektima koje ću, nadam se, realizirati. Ovaj album je vani i već smišljam novi. Netko bi rekao: “Ova Zdenka nije normalna”, ali prihvaćam da nisam normalna i ne želim biti jer normalno je dosadno - zaključila je Zdenka Kovačiček.
Snimio: Hrvoje Zalukar