Vlado Matić ima svoj spomenik. Uspravno, visoko podignute glave, u svečanoj odori Zrinske garde, sjedi na vižljastom konju. Poza kao ona bana Jelačića na zagrebačkom glavnom trgu ili kralja Tomislava na Glavnom kolodvoru.
Svaki glavni grad ima svog junaka na konju isklesanog u kamenu. Vlado Matić od kamena, na svom mađarskom gidranu Lordiju, sjedi u dvorištu obiteljske kuće u međimurskom selu blizu Male Subotice. I jednako je, kao i svi ti konjanici, elegantan takav, visok u sedlu. Gleda živ i zdrav Vlado sebe isklesanog u grčkom kamenu i zadovoljan je.
Iako:
- Čini mi se da Lordi nije vjerno pogođen. Vama se ne čini? Nema li on drugačije crte lica? - pita. Pa zaključuje da samo on valjda primijeti tu razliku. Ne zamjera kiparima jer su spomenik klesali na osnovi fotografije.
Život kao fešta
Spomenik je izrađen u Mađarskoj, radili su ga mađarski i grčki umjetnik zajedno. Nije jeftino imati svoj spomenik, koštalo ga je to više desetaka tisuća eura. Sve do lipe je, kaže, pošteno zaradio.
- Židovska poslovica kaže da je najveća sramota umrijeti bogat. Znači, ne priuštiti si za života što želiš i možeš. Ja nisam bogat, ali sam cijeli život radio s autima, imao svoje poduzeće, pa nešto i zaradio. Imam sve što mi treba i što želim, pa zašto si ne bih priuštio što me veseli? Netko kupi stan, netko veliki auto. Ja sam podignuo ovaj spomenik u čast Zrinske garde - ne voli Vlado ljude koji preispituju druge kako će trošiti svoj novac. Sa suprugom je proputovao Europu uzduž i poprijeko. Nerijetko je život za njega bila fešta.
Vlado Matić veliki je ljubitelj životinja. Kad je zbog zdravstvenih problema odlučio svoj posao prepustiti drugima na upravljanje, sebi za dušu iza kuće je napravio pravi zoološki vrt. Najegzotičniji članovi u Vladinu međimurskom ZOO-u bili su majmuni. Prepustiti posao nije bilo mudro, poduzeće je zamalo propalo. Vlado se vratio u biznis, a životinje poklonio. Danas ima Lordija, njegova supruga Renija. I Reni je Mađar, ali ne školovan za svečane prigode kao Lordi.
Srećom i supruga voli konje pa razumije Vladinu strast. I sama je članica Zrinske garde čija je misija očuvati baštinu plemićke obitelji. Zrinski su u Čakovcu stolovali od 1546. do 1670. godine. Kada bi se Vlado Matić mogao opredijeliti samo za jedan naziv kojim će ga predstaviti, bio bi to - konjanik.
- Konjanik Zrinske garde sam već 11 godina, koliko imam Lordija. Naša svečana postrojba sudjeluje u svim važnijim događanjima u Međimurju, a nerijetko i izvan Međimurja te u inozemstvu. A njega sam zapravo prošvercao iz mađarske Akademije za konje u Kapošvaru, nije to bilo grlo za prodaju i izvoz. Ondje ih dresiraju za razne prigode. On se ne rita, djeca se mogu ispod njega igrati, ne smeta mu zvuk počasne paljbe ili topa - ponosan je Vlado na Lordija.
Glumili u filmu
Glumili su njih dvojica zajedno i u filmu o Goričanskoj republici, povijesnoj tvorevini kratkoga daha, osnovanoj 1918. godine. Narodna vlast Međimuraca kao otpor Mađarima potrajala je devet dana. Vlado je u filmu igrao mađarskog oficira.
Prije tri je godine, 2018., na obljetnicu pada Vukovara bio jedan od petorice konjanika iz cijele države izabranih da iz Koprivnice jašu do Vukovara. Trebalo im je sedam dana. U brzom su galopu gdjekad prolazili i 20-ak kilometara.
Vladu je za njegov spomenik inspirirao spomenik Aleksandra Makedonskog u Solunu.
- Bili smo na odmoru u Grčkoj i u Solunu, dok smo razgledavali grad, posebno mi se svidio spomenik Aleksandru Velikom. Kako poznajem ljude u Mađarskoj i govorim jezik, angažirao sam čovjeka da dogovori izradu spomenika. Jasno, znatno manjeg i skromnijeg. Angažiran je i kipar iz Grčke. Izrada je trajala dulje od godinu dana, redovito su nas izvještavali o napretku, a i ja sam svakih nekoliko mjeseci odlazio pogledati radove - kaže.