Iz čazmanskoga kraja stiže jedna lijepa priča, a povezana je s planinarenjem, HPD-om Garjevica Čazma i Kilimandžarom.
Već ranije je MojPortal.hr pisao o poduhvatu dva Čazmanca, Kristijana Čikora i Luke Piršljina koji su ostvarili svoj životni san – posjetili su Himalaju. Dvojica Čazmanca, inače članovi Planinarskog društva Garjevica iz Čazme odlučili su otići u ‘dvorište‘ Mount Everesta i pokloniti se planini svih planina. To im je i uspjelo početkom svibnja prošle godine.
Snove pretvara u zbilju
No, nisu oni jedini Čazmanci koji imaju visoko postavljene životne ciljeve i snove o planinama koje pretvaraju u stvarnost.
Naime, Ivica Pešut, kako ga njegovi Čazmanci vole zvati, ‘čovjek od čelika‘ na korak je do vrha Kilimandžara - planine u sjevernoistočnoj Tanzaniji, koja se nalazi blizu granice s Kenijom.
Priču o tom nevjerojatnom poduhvatu kojim se ne može pohvaliti puno Čazmanaca, otkrio je Ivanov kolega planinar Kristijan Čikor.
- Ljubav prema prirodi, planini, nekim ljudima ‘dođe‘ s godinama… Ono, kada riješe neke životne prioritete, egzistenciju, pa se okrenu jednom svijetu koji do tada ili nisu poznavali ili jednostavno nisu za njega imali vremena.
Međutim, neki ljudi se u prirodi, planinama doslovno rađaju. Baš priroda i ljubav prema svim prirodnim ljepotama, poštovanje prema njoj, dio je na neki način njihova bića. Rekli bismo njihov DNK. Od rođenja.
Priroda mu je u genima
Upravo jednog takvog čovjeka, mi kao članovi HPD-a Garjevica Čazma, imamo u svojim redovima. Njegovo ime je Ivica Pešut. Rođeni Samaričanin, zapravo čovjek rođen u našoj smaragdnoj šumi Garjevici, u predjelu zvanom Lipov jarak. Na obroncima Moslavačke gore. Sin čovjeka koji je na neki način obilježio svoje vrijeme, živeći u selu Samarici i radeći u Šumariji Ivanska. Legendarni lugar i istinski zaljubljenik u Moslavinu, šumu Garjevicu, Moslavačku goru – Mile Pešut, priča za MojPortal.hr Kristijan Čikor i nastavlja svoju priču.
- Da, upravo je Ivica potomak tog čovjeka. Možemo reći, Ivica je dječak s urođenim genom za ljubav prema prirodi i taj gen izgradio ga je kao čovjeka kroz život. A i sam Ivica, usprkos činjenici što dobar dio svog života živi i radi u Zagrebu, uporno ‘njeguje i hrani‘ taj svoj gen i u svakoj se prilici vraća svojoj voljenoj Garjevici, svojoj Moslavini. Svojoj Moslavačkoj gori. Ivica zna reći da nikada nije sit svog rodnog kraja i da jednostavno uvijek živi za trenutak svakog novog povratka i svake nove šetnje Moslavačkom gorom.
‘Čovjek od čelika‘
Upravo te duge šetnje zelenim, brdovitim prostranstvima Moslavačke gore, Ivicu su osnažile, učinile ga zdravim, izdržljivim i jakim čovjekom. Usudio bih se reći, ‘čovjekom od čelika‘, otkriva Čikor i dodaje kako je sve navedeno Pešuta pripremilo da danas, na početku sedme dekade svog života, rame uz rame s puno mlađim ljudima, trenutno grabi prema planinarskom vrhu svog života. Prema vrhu Afrike. Prema vrhu jednog kontinenta. Prema Uhuru peaku-u na Kilimandžaru i visini od 5.895 metara.
- Od tog uspjeha Ivana dijeli tek nekoliko sati. Nakon bezbroj vrhova hrvatskih planina s najvišim vrhom Dinare (Sinjal), preko najviših vrhova Slovenije (Triglav), Austrije (Grossglockner), Grčke (Olimp), Crne Gore (Bobotov kuk), talijanskih Dolomita i tako dalje i tako dalje…, na korak je do najvišeg vrha ‘Crnog kontinenta‘. Impozantna životna priča jednog skromnog, tihog, poštenog čovjeka, složit ćete se sa mnom, ponosan je Čikor. Ali, kako kaže, ponosno je cijelo planinarsko društvo, cijela Čazma i cijela Moslavina.
- Ne sumnjamo da bi bili posebno ponosni na Ivicu i njegovi pokojni roditelji, zaključuje prvi dio ove lijepe priče Čikor i otkriva kako Pešuta i ekipu sutra čeka završni uspon na Kilimandžaro.
